Postoji jedna anegdota koju sigurno zna svaki novinar u Poljskoj. Radnja se događa u 1994. godini. Tadašnji američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton) je posjetio Poljsku. Zemlju koja u to vrijeme nije bila ni članica NATO-a, a ni Evropske unije. Zemlju koja je tek nekoliko godina prije toga zakoračila demokratskim putem. Novinari su trude dobiti intervju s američkim predsjednikom, ali nitko ga ne dobiva. I onda se odjednom pojavi tračak nade. Jedan je novinar uspio dobaciti jedno pitanje Bilu Klintonu, i to s relativno slabim znanjem engleskog: "Mister President, Poland okay?" Odgovor je glasio: "Okay!", piše DW.

To je s jedne strane izazivalo salve smijeha među novinarima, ali s druge strane bilo je i nekih ljubomornih kolega koji nisu i sami uspjeli uspostaviti komunikaciju sa šefom Bijele kuće. Ta se epizoda može smatrati i svojevrsnim „lajtmotivom" poljsko-američkih odnosa nakon pada Željezne zavjese – i zaokret Poljske, ne uvijek jednostavan, prema „velikom bratu" s druge strane Atlantika.

Skoro tri decenije kasnije nikome više nije do smijeha. Ruski napad na Ukrajinu ulazi u novu, petu sedmicu. Veliko je zgražanje u mnogim dijelovima Evrope. I SAD je već u nekoliko navrata bio prisiljen jasno se pozicionirati i reći kako je spreman braniti „svaki pedalj” NATO-teritorija, kako je to rekao generalni sekretar Entoni Blinken (Antony) početkom marta, i to baš prilikom boravka u Varšavi. Poljska je zemlja koja se našla na fronti i koju će u kratkom vremenskom razdoblju posjetiti četvero najvažnijih američkih državnih službenika: osim Blinkena, to su ministar obrane Lojd Ostin (Lloyd Austin), potpredsjednica Kamala Harris i sad i sam predsjednik - Džo Bajden (Joe Biden).

Novo poglavlje

Put u Poljsku bi mogao obilježiti predsjednički mandat Bajdena, baš kao što je to bilo u slučaju Ronalda Regana (Reagan), kaže ovih dana za TVN24 bivši američki ambasador Daniel Frid (Fried). 

- Sve nekako podsjeća na Ruzvelta (Roosevelt) i Čerčila (Churchill), koji su se sastali prije nego što je SAD ušao u Drugi svjetski rat, kada su se dogovorili oko načina djelovanja, vođenja rata i načina na koji žele u njemu pobijediti. Poljska i SAD nisu saveznici u teoriji, već u stvarnoj ratnoj situaciji - tvrdi Frid.

S obzirom na tu pozadinu, čini se odjednom kao da mnogi aspekti koji su u posljednje vrijeme obilježili bilateralne odnose, potječu iz neke druge epohe. Sigurnosna pitanja su zasjenila očito sve drugo: „Poljska će zauzeti ulogu Savezne Republike Njemačke tijekom Hladnog rata", kaže Mihal Baranovski (Michal Baranowski), direktor varšavskog ureda German Marshall Funda (GMF), američke fondacije koja se posvetila jačanju transatlantskih odnosa. On govori o „novom poglavlju", nakon što su prvu godinu Bajdenovog predsjedničkog mandata u pogledu Poljske obilježili „"ups and downs", pri čemu su "downs", kako Baranovski kaže za DW, bili znatno izraženiji od pozitivnih aspekata.

Kasna čestitka

Vašingtonu nije promaklo da je poljski državni poglavar Andžej Duda dosta kasno čestitao Bajdenu na izbornoj pobjedi. Dok su neki drugi predsjednici država Bajdenu poslali čestitku već nakon objave prognoza u najvažnijim američkim medijima, poljski je predsjednik, koji se trudio oko tijesnog odnosa s Bajdenovim prethodnikom Donaldom Trampom (Trump), u toj fazi čestitao samo na „uspješnoj predsjedničkoj kampanji". Stvarna čestitka iz Varšave je uslijedila tek nakon formalnog glasanja američkih elektora.

- Bajdenu je jako važno stanje demokratije u svijetu, i u to spada vladavina prava pa i sloboda medija - naglašava Baranovski. 

Odnosi na relaciji Varšava-Washington su se dosta pogoršali nakon što je Sejm (poljski parlament) krajem 2021. usvojio novi zakon o radiodifuziji, koji je bio usmjeren protiv postaje TVN24 koja se nalazi u američkom vlasništvu. Na iznenađenje mnogih ljudi u Poljskoj, predsjednik Duda je uložio veto na taj zakon.

"Fort Trump"

Poljsko-američki odnos u to je vrijeme već bio opterećen sporazumom koji su u julu sklopili Njemačka i SAD  o budućnosti plinovoda Sjeverni tok 2. SAD je tada pristao na puštanje plinovoda u pogon. Poljska vlada je reagirala s „iznenađenjem”. U prijevodu s diplomatskog jezika – Poljaci su bili bijesni.

Tokom Trampovog mandata Poljska je, kako se činilo, postala najvažniji američki partner na evropskom kopnu. Ideološki i politički su Varšava i Vašington bili bliski, bez obzira na Trampove izjave o NATO-u, kojeg je nazvao „zastarjelim", ili unatoč njegovom, sve u svemu nejasnom stavu prema Rusiji i Putinu. Poljski se predsjednik 2018. zalagao za stalno prisustvo američkih vojnih trupa u Poljskoj ("Fort Trump"). Dvije godine kasnije dvije su strane potpisale sporazum o „pojačanoj odbrambenoj suradnji”.

Lična naklonost

- Donald Trump je bio u konfliktu s Njemačkom i cijelom EU-om, i zato se on na neki način posvetio Poljskoj. U Varšavi su se jako radovali tome, što je bilo nekako i razumljivo, ali na neki način to je bilo i nešto opasno, varljivo. Jer je Trampova naklonost bila i nešto u što se nije moglo pouzdati. Već i zbog toga što se radilo o njegovoj ličnoj naklonosti, a ne strategiji. Bajden ipak ima strategiju - kaže za DW bivši diplomat Januš Rajter (Janusz Reiter).  

Rajter je između 2005. i 2007. bio poljski veleposlanik u SAD-u, dakle u vremenima u kojima je Poljska sa SAD-om sudjelovala u ratu protiv Iraka, ratu kojem su se Njemačka i Francuska protivili. Nije to bilo jednostavno vrijeme, ali uzbudljivo vrijeme, prisjeća se Rajter. Odnos s Vašingtonom tada je bio tijesan, kaže on.

Poljska je već godinama na glasu kao pro-američka zemlja, a upravo to je u Evropi, i to ne samo tijekom mandata američkog predsjednika Džordža Buša mlađeg (George Bush), bilo često i razlog raznih trzavica. „Mnogi Nijemci nemaju gotovo nikakvo razumijevanje za poljske simpatije prema SAD-u, koje su obilježile posljednjih 30 godina", kaže Rajter. „Nadam se da sada između Poljske i Njemačke više nema nikakvog problema zvanog SAD, jer vjerujem da svi oni koji su stvarno otvorili oči i vide što se događa, da ti moraju shvatiti da bi mi u Evropi bili u puno goroj situaciji bez SAD-a." U načelu u Poljskoj, za razliku od zemalja poput Njemačke, ima puno više generalnog povjerenja u SAD kao državu – nezavisno o tome ko je tamo predsjednik, napominje Rajter.

„Asimetrija"

Poljski diplomat ipak dodaje kako to u Njemačkoj nije bio slučaj tokom predsjedničkih mandata Baraka Obame (Barack), koji je bio jako popularan među Nijemcima: „Vladala je zabrinutost da Obama neće Poljacima pokloniti dovoljno pažnje oko sigurnosnih pitanja, odnosno da bi on čak mogao napraviti neke ustupke Rusiji. To se nije potvrdilo, ali je postojala jedna faza u kojoj je odnos Poljske i SAD-a bio hladan, čak i na međuljudskom nivou.” U takvim fazama, kaže Reiter, glasnije se priča o latentnom prigovoru "asimetrije” u bilateralnom odnosu – pojednostavljeno govoreći, radi se o mišljenju da dvoje partnera nisu ravnopravni.

Baranovski podsjeća na jedan primjer od prije nekoliko tjedana kojim se ta „asimetrija” našla na ispitu, radi se o jednom potezu koji dokazuje da je Poljska svjesna svog povećanog značaja – radi se o zbrci oko isporuke poljskih borbenih aviona tipa MiG-29 Ukrajini. Bio je to potez od kojeg je Varšava na kraju ipak odustala jer ga se moglo protumačiti kao ulazak u rat. „Bilo je pritiska od strane jednog dijela američke vlade, ali Poljska je reagirala javno i bez dogovora”, kaže Baranovski. Varšava je naime ponudila Amerikancima da preuzmu poljske avione – ali je Pentagon to odbio.

Neravnoteža

- Iz američkog ugla se Poljska pokazala kao neuračunljiv partner koji konflikte iznosi prema vani, umjesto da ih rješava iza zatvorenih vrata - smatra Baranovski. 

Po njegovom mišljenju će neravnoteža u odnosima dvije zemalja ubuduće biti još izraženija – Poljska je doduše postala sve važnija za SAD, ali na drugoj strani SAD je za Poljsku doslovno od egzistencijalnog značenja.