Prije četiri decenije dozvoljen je rad nezavisnog sindikata Solidarnost u Poljskoj. On je pripremio teren za pad komunizma, ali u Poljskoj još traje svađa oko toga je li vođa sindikata Leh Valensa (Lech Wałęsa) junak ili izdajica.
- U decembru 1970. godine također smo štrajkovali. Izgubili smo, ali rekao sam sebi, Bože, daj mi još jednu priliku da se vratim i završim posao. Avgust 1980. značio je za mene nastavak borbe - kaže Valensa u intervjuu za DW/Newsweek.
- Generacija prije mene inspirisala me za tu akciju. Oni, koji su oduvijek sanjali o slobodnoj Poljskoj, koji su uvijek pričali o izdaji Poljske 1939. i 1945. Ljudi, koji su čekali na svoju šansu. Tako sam i ja odrastao čekajući na priliku svog života. U početku je to bila individualna borba, jer nisam imao saborce. Nakon 1980. bilo je lakše, jer sam postao poznat - istakao je Valensa.
Govorio je i o ulozi Katoličke crkve u štrajkovima u avgustu 1980. i da li bi preokret bio moguć bez poljskog pape.
- Ne pretjerujmo: revoluciju nije izvršio Papa. Ali Papa nas je mobilizirao. Godinu dana nakon izbora došao je u Poljsku i skoro svi ljudi došli su ga vidjeti. Komunisti su i prije ponavljali: kakva je to opozicija, koliko vas je? Odjednom su shvatili da nismo mi u manjini, već oni. Tada smo se prestali bojati. Papa je istovremeno poručio: "Učinite lice zemlje novim". To nas je ohrabrilo i godinu dana kasnije Solidarność je imao 10 miliona članova - rekao je Valensa.
- Znao sam da u svakom trenutku mogu biti likvidiran. Zbog toga sam bio 100 posto angažovan. Mogli su me ubiti, ali ne bi me pobijedili. Tako sam tada razmišljao - ističe on.
Tada je postavio nečuven zahtjev: osnivanje velikih, nezavisnih sindikata. To je bio politički najvažniji od ukupno 21 zahtjeva štrajkača pod njegovim rukovodstvom. Deset godina ranije, komunisti su u krvi ugušili štrajkove.
- Uvijek su nas željeli prevariti. Ali ovaj put bili su toliko umišljeni da su računali da se mogu nositi s tim. I na Okruglom stolu 1989. godine htjeli su nas izigrati i mislili su da će uspjeti. Pomislio sam: Odškrinite mi vrata i tu ću staviti radničku čizmu da ih ne možete zatvoriti. Dajte nam sindikate a ostalo će se samo riješiti. U to vrijeme nisam znao hoće li to odmah uspjeti, ali sam znao da smo za korak bliže našem cilju - kaže Valensa.
Nobelovu nagradu za mir dobio je 1983. godine i sada je vjerovatno najpoznatiji živi Poljak na svijetu. Ali u Poljskoj nema samo prijatelje već i neprijatelje koji dolaze čak i iz njegovog najbližeg okruženja. Optuženi je i da je agent tajne službe.
- Niko ne može da shvati kroz šta sam prošao. Zato svako o meni sudi na svoj način. Mnogi misle: jedan električar nikada ne bi sam mogao postići tako nešto. To je nemoguće. A budući da je to tako, neko mu je morao pomoći. Njegovi savjetnici nisu, zato je to morala biti Državna sigurnost. Ja samo mogu reći: sve sam radio najbolje što sam mogao – iskreno i s punom posvećenošću - kaže Valensa.
- Na kraju sam svog puta, već sam prestar. Krenuo sam rušiti sistem i to mi je uspjelo. Uradio sam to na svoj način. Liferovao sam - naglasio je Valensa.
