Na ceremoniji inauguracije Vladimir Putin rukovao se sa samo tri osobe: premijerom Dmitrijem Medvedevom, patrijarhom Ruske pravoslavne crkve Kirillom i bivšim njemačkim kancelarom Gerhardom Šrederom.

Autor članka u listu "Washington Post" spominje kako to baš i nije iznenađujuće kao što se na prvi pogled čini. 

Šreder je dugo vremena bio pobornik bliskih veza između Moskve i Berlina te imao aktivnu ulogu u jačanju trgovinskih odnosa između Rusije i Njemačke. Šrederova istaknuta uloga na svečanosti u Moskvi ukazuje na činjenicu da postoje mnogi ljudi koji se dive Putinu i da se njihov broj stalno povećava.

Za vrijeme nedavnih općih izbora u Italiji, obje pobjedničke stranke – Pokret pet zvijezda i krajnja desničarska Sjeverna liga nastojale su se dodvoriti Kremlju. 

Sjeverna liga je, čak, potpisala sporazum o saradnji s ruskom vladom, a Putin je njenog čelnika Matea Salvinija opisao kao najboljeg političara ovog vremena.

Autor dodaje kako je to izjavio isti Putin koji je prekršio međunarodno pravo, zauzimajući Krim, nastavljajući rat u istočnoj Ukrajini i koristio moć interneta kako bi stvorio zbrku unutar zapadnih demokratija.

Sve ovo ne predstavlja smetnju onima koji mu se dive, a što on više grešaka pravi, to se njihovo divljenje povećava.

Da bi ironija bila veća, sve ovo se događa kada opada njegova popularnost na domaćem terenu.

Trend u politici

Autor članka u "Washington Postu" smatra da opsjednutost Putinom predstavlja trend u modernoj politici. 

U 21. stoljeću, koje odlikuju ekonomske krize, porast nejednakosti prihoda, kao i stalni kulturni ratovi, nikada se nije težilo za liberalnom demokratijom.

Kao primjer navodi čelnicu ekstremno desničarskog nacionalnog fronta u Francuskoj Marine Le Pen, konzervativca Francoisa Fillona i Jean-Luca Melenchona, koji su otvoreno bili na Putinovoj strani. 

U Njemačkoj je, također, bilo Putinovih pristalica – kako pripadnika desnice tako i ljevice.

Jaki vođa 

Naravno, tu je i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump, čovjek koji se nevjerovatno mnogo zalaže za Putina i koji ga je više puta hvalio, nazivajući ga “jakim vođom”.

Prošlogodišnja anketa pokazuje da 49 dosto Trampovih pristalica smatra da je Rusija ili prijatelj, ili saveznik Sjedinjenih Američkih Država, uprkos sve većem broju dokaza da se Rusija miješala u američku politiku.

Prljava tajna

Postoji još jedna “prljava tajna” kluba Putinovih pristalica: rasizam. Nekolicina američkih konzervativaca ili europopulista pokazuje sličan entuzijazam za autokratske vođe Kine ili Egipta.

Evropski i američki članovi pokreta zasnovanih na pitanju identiteta formirali su bliske veze s njihovim ruskim parnjacima, uz Putinov blagoslov.

“Treba pratiti ovaj razvoj događaja”, piše u članku.

Analitičari često pretpostavljaju da Rusija znatno zaostaje za konkurentskim državama kada je riječ o “mekoj moći”. Putinov položaj omiljenog despota sugerira da to nije u potpunosti tačno.