U skloništu u Abuju, glavnom gradu Nigerije, nalazi se više od 100 beba, od kojih je većina bolesna i neuhranjena. Djeca su spašena iz najudaljenije regije Nigerije gdje blizance smatraju demonima.

Stiven Olusola i njegova žena Činve su osnovali utočište u sklopu Vine Heritage Home Foundation prije 13 godina kako bi spasili djecu blizance koje se po drevnoj tradiciji ubijaju odmah nakon porođaja. Ova stravična tradicija nastavlja se i danas, daleko od očiju javnosti. Zaštitnici blizanaca sasvim su slučajno čuli za ovu stravičnu tradiciju. Olusola je tako još 1996. godine načuo da će jedno djete biti žrtvovano kako bi se udobrovoljili bogovi i osigurala plodna poljoprivredna sezona.

- Molio sam ih da je ne ubiju i da mi dozvole da ju uzmem. I tako smo počeli. Stizalo je sve više i više djece i shvatio sam da je moj dvosobni stan premali za sve njih. U to vrijeme smo imali malu pomoć nekih pojedinaca. Briga o ovoj djeci preuzela je moj život pa sam dao otkaz na svom poslu na univerzitetu u Abuji, naglašava Olusola.

Ubistva beba, najčešće blizanaca, praktikuju nekoliko zajednica Basa Komo plemena. Oni veruju kako su blizanci demoni koji im piju krv na spavanju i kako su predodređeni da ubiju svoje roditelje, piše Guardian.

Fondacija pokušava da spreči ubistva uz pomoć svojih doušnika koji im dojavljuju kada je neko dijete u opasnosti.

- Uz pomoć naših doušnika dobijamo informacije o rođenju blizanaca. Pronalazimo selo u kojem se to dogodilo i stižemo na pregovore s njihovim vođama. Pokušavamo da ih uvjerimo da djecu ostave u životu i da ih predaju nama. Obećamo im da ćemo djecu vratiti u zajednicu kada oni budu spremni da ih prihvate, naglašava Olusola.

Uprkos ovoj miroljubivoj strategiji spašavanja dece, većina njih ipak nažalost umire.

-Nekada nam bude jasno da bez obzira na duge i mukotrpne pregovore neće pustiti djete i tada znamo da mu nažalost nema pomoći, dodaje.

Mnoga djeca koju uspiju da se spase zbog svog lošeg zdravstvenog stanja nažalost ne prežive dugački put do skloništa u kojem trenutno živi 116 beba.

Legenda o moćnim bićima

Prekrasno selo Ubo Saidu u zajednici Basa Komo živi daleko od očiju javnosti i bilo kakve civilizacije. Njegovi stanovnici legendu o blizancima demonima prenose s koljena na koljeno.

-Blizanci po našim vjerovanjima nisu ljudi. Oni su opasnost za cijelu zajednicu jer su nam još davno naši preci govorili kako imaju strašne moći. Gledamo ih kao bogove među ljudima i odmah po njihovom rođenju cijelo selo dobija obaveštenje da je rođena prijetnja zlo, rekao je jedan od stanovnika ovog sela.

Većina porodica koje žive u ovim dijelovima izgubila je nekoliko djece u obrednim ubistvima koja sprovode vračevi.

- Kada se bebe rode, vrač ih hrani posebno pripremljenim napitkom. Uvjerava ljude u zajednici kako je riječ o vodi i da je smrt beba zapravo prirodan, božji čin. Uloga vode, kako im govore je da duh djeteta ostane u porodici. Daleko je to od istine budući da je riječ o jako otrovnom napitku. Posebno teško je ženama koje su prisiljene da gledaju svoju djecu kako umiru. I one same su etiketirane kao prljave zbog rađanja zabranjenih bića, naglašava.

U ovim dijelovima Nigerije vijeruje se da su blizanci jako moćna bića i pretnja svima, posebno vračevima.

-Vjeruje se da je njihova moć jača od vračeva i čarobnjaka koji inače vladaju našom zajednicom. Blizanci im predstavljaju pretnju i zato ih ubijaju. Upotrebljavaju svoje misteriozne magične moći u njihovim ubistvima. Čini vam se čudno, ali tako mi živimo. Iako hršćanske zajednice pokušavaju da iskorene ovo vjerovanje još uvijek se ubistva sprovode, rekao je jedan mlađi stanovnik sela.

-Mnogi stručnjaci ne vjeruju da se ova ubistva događaju u Nigeriji jer su stravična i potpuno apsurdna. Teško je vjerovati u njih i teško je započeti pravu istragu i istraživanje, rekla je Dioka Bridžet sa istraživačkog centra univerziteta u Nigeriji.

Uključeni su bili tradicionalne i vjerske vođe zajednica iz šest različitih delova s ciljem zaustavljanja ove stravične prakse. Ali zbog manjka sredstva kampanja je ubrzo prekinuta. Džozefin Alumanah, profesorka antropologije na nigerijskom univerzitetu smatra kako se promjena ipak ne može dogoditi preko noći.

-Ne možete uveriti ljude da promijene sistem u koji vjeruju hiljadama godinama u samo nekoliko nedelja.