Ponekad istina ima svoju težinu, ali i svoju cijenu. Proteklih mjeseci građani i građanke Kantona Sarajevo svjedočili su dramatičnom razvoju događaja na Univerzitetu u Sarajevu, instituciji koja bi trebala biti simbol akademske čestitosti i poštivanja zakona. Nažalost, čini se da su te vrijednosti već neko vrijeme na testu. Naime, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove KS (KUIP) utvrdila je ozbiljne nepravilnosti tokom izbora rektora UNSA, kako u konkursnoj proceduri, tako i u samim procesima koji su uslijedili.

Iako je Univerzitet u Sarajevu uložio žalbu na rješenje KUIP-a, drugostepeni organ je odbio istu, potvrđujući nalaze inspekcije koji jasno ukazuju na kršenje Zakona o visokom obrazovanju KS. Napominjemo da je inspekcija postupila prema prijavi "zabrinute akademske zajednice", što samo potvrđuje da se problemi nagomilavaju već dugo, ali rijetko ko ima hrabrosti da o njima progovori.

Kršenje propisa

Dok su mnogi očekivali da će ovaj slučaj izazvati ozbiljne diskusije, promjene i pozvati na odgovornost, svjedoci smo razvoja situacije u kojoj se krše zakoni BiH. Najstarija i najreprezentativnija obrazovna institucija u BiH, Univerzitet u Sarajevu, odbija ispoštovati donesena zakonska rješenja. Često u medijima čitamo izjave rektora, kojem je više puta odbijen upis u sudski registar kao ovlaštenog lica, a koji, uprkos tome, uz podršku određenih političkih i društvenih struja, nastavlja tvrditi da je i dalje legalni predstavnik Univerziteta.

Teško je shvatiti kako neko ko dolazi iz akademske zajednice može ignorisati zakonska rješenja i institucije Bosne i Hercegovine. Ipak, možda bi mogli razumjeti potrebu kršenja zakona kada uzmemo u obzir visinu plaće na samoj poziciji rektora. Možda je upravo u tome ključ za razumijevanje zašto je fotelja rektora važnija od interesa Univerziteta, njegovih zaposlenih i najvažnije od svega, studenata.

Ova pravna nesigurnost koja trenutno pogađa Univerzitet u Sarajevu već ima konkretne posljedice – studenti, čiji su roditelji ili oni sami svojim mukotrpnim radom obezbijedili novac za troškove studija, kao i imali druga odricanja kako bi sve završili na vrijeme, sada ne mogu dobiti svoje diplome. Rektor je, pretpostavljamo, svjestan da njegov potpis na diplomama trenutno nije validan, jer nijedna institucija ne priznaje njegovo imenovanje, pa je odgodio samu dodjelu, koja je uveliko trebala da se održi. Dekani fakulteta u sklopu UNSA također su svjesni ove i svih drugih situacija u kojima je jasno da neovlašteno lice ne može zastupatiti instituciju, ali nažalost, malo je onih koji su javno ustali i rekli „ne“ kršenju zakona.

Ovo je trenutak u kojem moramo preispitati šta nam znači poštivanje zakona, odgovornost i integritet, a najvažnije – kakvu budućnost želimo za naše studente i obrazovni sistem koji bi trebao biti stub našeg društva.

Šta žele studenti

Kakvu budućnost žele naši studenti? Možda nam na to pitanje najbolje mogu odgovoriti njihovi predstavnici. Međutim, postavlja se pitanje: Da li su oni koji se predstavljaju kao predstavnici svih studenata UNSA zapravo tu da brane njihove interese, ili da štite vlastite?

Čitajući razne natpise u medijima, jasno je da SPUS, organizacija koja se smatra krovnom organizacijom svih studenata UNSA, već mjesecima javno zauzima stav koji opravdava kršenje zakona, poništavajući sve nalaze inspekcija i nepravilnosti koje su utvrđene. Njihov predstavnik poziva studente na proteste protiv ministrice, a u jeku izjava o samoj rekonstrukciji Vlade KS, "predstavnici svih studenata UNSA" obraćaju se zastupnicima u Skupštini, tražeći smjenu ministrice za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS.

U svjetlu svih tih izjava i dopisa, postavlja se pitanje koji je stvarni interes SPUS-a za ovakvo djelovanje, koje više podsjeća na političko svrstavanje nego na zaštitu studentskih prava. Motiv za pisanje ovog teksta jeste dopis zabrinutog studenta s Elektrotehničkog fakulteta (ETF) koji je stigao našoj redakciji, gdje on tvrdi da djelovanje SPUS-a nije usklađeno sa Zakonom o studentskom organizovanju KS. Prema njegovim riječima, na ETF-u nisu održani izbori niti su delegirani predstavnici u Skupštinu SPUS-a barem dvije godine, čime se dovodi u pitanje legalnost odluka koje Skupština donosi, uključujući izbor predstavnika u Senat Univerziteta, koji sada javno podržavaju sporno izabranog rektora.

Ono što dodatno zabrinjava, ističe, jeste nedostatak transparentnosti u radu SPUS-a. Na službenim stranicama ove organizacije nisu dostupni ključni dokumenti poput Statuta, zapisnika sa sjednica, finansijskih izvještaja, planova, niti informacije o izborima i procedurama delegiranja predstavnika. Takva praksa nije u skladu s principima otvorenosti i odgovornosti prema studentima, što dodatno doprinosi trenutnoj pravnoj nesigurnosti na Univerzitetu.

Zabrinuti student također tvrdi da je podnio prijavu Kantonalnoj prosvjetnoj inspekciji, tražeći inspekcijski nadzor nad radom SPUS-a, te da se provjeri usklađenost rada ove organizacije s Zakonom o studentskom organizovanju.

Uzimajući u obzir sve prijave i zabrinutosti, postavlja se pitanje – da li predstavnici SPUS-a zaista predstavljaju sve studente UNSA i da li zastupaju njihove stvarne interese?

Još jedan neugodan detalj koji se pojavljuje u javnosti jest moguća povezanost pojedinih predstavnika SPUS-a s sporno izabranim rektorom. Faruk Dević, član Senata UNSA, zaposlio se 1. oktobra 2024. godine u Centru za interdisciplinarne studije, dok je Rijad Crvenjak, također predstavnik studenata u Senatu UNSA, od istog datuma zaposlen u Službi za pravne poslove UNSA. Sve to se desilo nakon izbora Tarika Zaimovića.

Također, sporno izabrani rektor, imenovao je svog prethodnika na poziciju direktora Centra za interdisciplinarne studije, te složit ćete se da podrška koja je prisutna u javnosti, odaje dojam da su nagrade za istu značajne.

Postoji zabrinutost u vezi s netransparentnim radom SPUS-a, posebno u kontekstu međunarodnih i domaćih projekata koji nisu dostupni svim studentima UNSA, kao i navodima o nejednakim mogućnostima za studente u pristupu tim projektima.

Sajam stipendija

Ove godine, prema pričama, još jedan primjer netransparentnog rada bio je i e-mail upućen nekim studentskim udruženjima, kojim im je naloženo da povuku svoju registraciju za učešće na Sajmu stipendija organizovanom na UNSA, jer je tako zahtjevao SPUS.

S obzirom na sve ove navode i činjenice, postavlja se pitanje: Da li je Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu zaista predstavnik svih studenata UNSA? Da li je SPUS institucija koja zastupa njihove stavove i interese, ili je postao politički instrument koji ima sasvim druge ciljeve? Čini se da su odgovori na ova pitanja ključni za razumijevanje trenutne situacije na Univerzitetu u Sarajevu, čije posljedice osjećaju ne samo studenti, već i cijela akademska zajednica.

U konačnici, sva ova pitanja ostaju otvorena. Kantonalno tužilaštvo je pokrenulo predmet "Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu", a MUP KS pozvao aktere na davanje izjava. Iako je proces u toku, ono što je sigurno jeste da nas sve ove nejasnoće ostavljaju sa jednim ključnim pitanjem: Ko predstavlja studente Univerziteta u Sarajevu?