Prijetnje podjelama i sukobima unose nervozu među građane BiH i ubrzavaju novi val odlaska čije posljedice su posebno vidljive u manjim sredinama koje praktično ostaju puste.

Dugi redovi

Sve su češće informacije da pojedina mjesta ostaju bez autobuskih linija, banaka, škola, apoteka, ali one kao da ne utječu na neodgovorne političare, koji svojim izjavama dodatno doprinose općoj besperspektivnosti i dugim redovima pred stranim ambasadama.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u posljednjih deset godina ova zemlja ostala je bez gotovo 600.000 ljudi.

- Pokušali smo da dođemo do preciznih podataka kroz terenske posjete u 20 općina, a usput smo obilazili i druga mjesta. Vidjeli smo da u Posavini odlaze kompletne porodice. Kuće su zaključane u Orašju i Modriči, gdje smo imali najveći procenat povratka i ljude koji su proizvodili, bili gazde. Odžak je posebna priča, jer tu imamo nešto više od 2.000 ljudi – kaže Zukić.

Lokalne vlasti

U pojedinim sredinama kao da se budi svijest lokalnih vlasti koje pokušavaju pomoći i barem usporiti odlazak, a zabilježeni su i primjeri povratka ljudi iz Evrope, pokušaja da investiraju u zavičaj.

- Mnogo znači kad lokalna vlast pošalje poruku optimizma, da joj je stalo da ljudi ostanu i kad im u tome pomaže. Ljubuški je pust grad i oni su donijeli odluku da se mladi bračni parovi stambeno zbrinu, da dobiju radna mjesta, da se djeci plaćaju obdaništa. I u Čapljini slično. Načelnik Bratunca, recimo, pita se kome će biti načelnik ako ljudi odlaze, a škole se zatvaraju.

Poruke političara

Naš narod je inteligentan, prozreo je poruke političara koje često nisu realne i ne obraćaju mnogo pažnje na političku situaciju koja je loša otkako su se vratili. Mislim da su i mediji mnogo učinili na destabilizaciji, pa bi možda trebalo drugačije plasirati informacije – ističe Zukić.