Protesti zbog narušenih radničkih prava, godinama su u Bosni i Hercegovini svakodnevnica. Borba za zarađenu plaću, uvezivanje radnog staža, zdravstveno osiguranje, samo su dio onoga što karakteriše te proteste. Ovo je priča o uposlenicima BHRT-a, onima koji godinama izvještavaju o teškom položaju drugih, dok i sami čekaju dostojanstvene uslove za rad, svakodnevno ispraćajući kvalitetne kadrove, piše BHRT.

Dok izvještavaju o neisplaćenoj plaći radnika drugih preduzeća iz gradova širom zemlje, uposlenici BHRT-a svaki mjesec strahuju hoće li i sami dobiti svoju, onu koja ne može pokriti ni osnovne životne troškove. Hoće li moći platiti ratu kredita, dažbine, osigurati porodici hranu.

Paradoksalna situacija

- To je jedna paradoksalna situacija. Kada stupite u kontakt sa tim ljudima koji traže svoja prava, pa im onda objasnite da ste u sličnoj situaciji, i oni se zapitaju zašto i mi nismo aktivniji - ističe Vladimir Šušak, novinar BHRT-a u ITC-u Banja Luka.

- Zaista mi je čast da oni kada imaju problem, zovu nas sa Javnog servisa BiH, ali, ipak, u javnosti se nekako stiče utisak kao da mi i nismo radnici, kao da nemamo svoje radno vrijeme - kaže Elma Šut, novinarka BHRT-a u ITC-u Zenica.

Enes Muratović je cijeli radni vijek proveo na BHRT-u, za nekoliko godina stiče pravo na penzionisanje, a bolje dane nije dočekao.

- Čitav radni vijek sam proveo u informativnom programu, koji je produkcijski najzahtjevniji. Sad, par godina do penzije, sramota me reći kolika su moja ukupna primanja, a vjerujem da moje kolege imaju još i manja - priča Enes Muratović, snimatelj BHRT-a u ITC-u Tuzla.

- Svake godine situacija je sve teža, što se tiče rada, opreme i generalno situacije u BHRT-u. Naravno, gledaoci su ti koji ne smiju da vide našu lošu situaciju, jer je finalni proizvod naše ogledalo. Pratili smo i veliki broj protesta, bili na prvoj liniji, da drugima budemo tu kad je njima bilo najteže - kaže Goran Savić, snimatelj BHRT-a u ITC-u Bijeljina.

Nije uvezan radni staž

Dok godinama izvještavaju o uposlenicima firmi u kojima nije uvezan radni staž, radnici BHRT-a već devet godina nemaju uplaćene doprinose. Dok prenose glas onih koji traže povećanje toplog obroka, jer iznos od 12 KM ne može pokriti troškove ishrane, radnici BHRT-a dobijaju najniži – sedam maraka. Da bude još apsurdnije, i taj minimalni iznos i dalje čekaju jer novca – nema.

- Na neki način doprinosimo i pomažemo radnicima u njihovoj borbi da oni recimo traže povećanje plate, a u tom trenutku su njihove plate veće od moje, a od mojih kolega iz tehnike da i ne govorim - navodi Sabina Buzaljko, novinarka BHRT-a u ITC-u Mostar.

Ekipe BHRT-a su među prvim na protestima svih obespravljenih radnika. Sve to rade i sa zastarjelom opremom, koju nerijetko i sami nastoje nadoknaditi ličnim angažmanom. Stoga ne čude ni odlasci kvalitetnih kadrova kao posljedica dugogodišnje agonije.

Među prvim

- Nijedan radnički protest ne bi uspio bez vas novinara. Ni radnici Hotela Tuzla, koji su, nakon 12-godišnje borbe, konačno ostvarili svoja prava i dobili davno zarađene plate, ne bi uspjeli u tome da nije bilo vas novinara - naglašava Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti TK.

Dok izvještavaju sa protesta na kojima uposlenici traže isplatu socijalne pomoći, većini radnika BHRT-a ni zarađena plaća ne dostiže iznos te socijale. Javnosti prenose zahtjeve drugih za isplatu regresa, a sami ne znaju ni šta je regres.

- Meni je žao što vi kao novinari u BHRT-u imate daleko najniže plate, najniži topli obrok. Sindikat solidarnosti apsolutno podržava radnike BHRT-a i ako treba, doći ćemo i u Sarajevo sa vama zajedno protestovati - ističe Sakib Kopić.

Silaze 320 metara pod zemlju, među prvim su ušli u crvenu zonu Kovid bolnice, odlaze u poplavljena područja, lokacije klizišta, nerijetko rizikujući i vlastito zdravlje, isključivo s ciljem prenošenja objektivnih informacija javnosti, što i jeste uloga javnog servisa svake države. Radnici BHRT-a samo žele da budu plaćeni za dostojanstven rad.