Kod djece je u današnje vrijeme važnije nego ikad potrebno razvijati otpornost na stres i niz promjena kojima svjedočimo iz dana u dan kako u društvu, politici i ekonomiji tako i u međuljudskim odnosima. Psihološka otpornost djeteta podrazumijeva proces prilagođavanja teškim okolnostima, stresu i traumama kao što su problemi u porodici, u školi, među vršnjacima i slično.
Razvoj otpornosti
Zašto nam je važno da gradimo psihološku otpornost djeteta, pitali smo doc. dr. Vildanu Aziraj-Smajić, autoricu knjige „Priče koje pomažu djeci da savladaju strahove i razviju otpornost na stres“.
- Kao roditelji, svjesni smo da su naša djeca svakodnevno izložena različitim klicama i od najranije dobi ih učimo da održavaju tjelesnu higijenu. Ono što pri tome često zanemarujemo jeste da su naše tjelesno „ja“ i psihičko „ja“ neodvojivi te da nam je za održavanje zdravlja i imuniteta u cjelini neophodno da vodimo računa i o mentalnoj higijeni. Kada od najranije dobi djeteta vodimo računa o mentalnoj higijeni, smanjujemo rizik od nagomilavanja nerazriješenih ili maladaptivno razriješenih strahova, potičemo razvoj vještina za suočavanje sa stresom u svakodnevnom životu.
Upravo ste objavili knjigu sa zanimljivim naslovom, kako priče mogu pomoći djeci?
- Djeca vole priče. Važno im je da izdvojite vrijeme za njih, da slušaju vaš glas, da se mogu poistovjetiti s junacima iz priče i situacijama kroz koje oni prolaze. Putem terapijskih priča u trećem licu jednine djeca grade nova iskustva, uče iz njih, otkrivaju uzročno-posljedičnu vezu između njih, razvijaju sposobnost rješavanja problema, sposobnost apstraktnog mišljenja i zaključivanja. Uče povezivati svoje misli, emocije i ponašanja te kako ih regulirati. Dakle, iz priča uče o sebi i svijetu oko sebe. Modeliraju svoje ponašanje. Kreiraju svoje unutrašnje svjetove.
Pratiti ponašanje
Kako prepoznati da dijete nešto muči, da ima neki problem?
- Moramo imati na umu da djeca nisu mini odrasli i da se njihovi problemi manifestiraju na drugačiji način. Ono što ih muči, najčešće pokazuju svojim ponašanjem tokom igre ili putem crteža. Glavni junaci u ovoj knjizi su dječak Dino i njegov mudri mačak Gigi, koji pozivaju dijete u svoju igru, učeći ga kako da ojača svoje mehanizme suočavanja sa strahovima i različitim problemskim situacijama kao što su prvi dan u školi, da spava samo u svojoj sobi, ostane samo kod kuće, da se izbori s prvim „kaktus” prijateljem, zbog čijeg ponašanja se osjeća loše i najradije ne bi ni išao u školu, te mnogim drugim situacijama.