Edin Džafić iz Breze je čovjek koji je život proveo nastojeći imati dovoljno. I da ništa ne fali, ni njemu ni porodici. 

Radio je, zarađivao. Radovao se penziji iako je još mlad. Dobio je dva sina sa suprugom i kasnije nekoliko unučadi. Naravno, bio je presretan. Nažalost, zdravlje nije bilo najbolje, ali snaga porodice gurala ga je naprijed. 

Novi životni put

A onda, prije nešto više od godinu dana, sin i snaha odlučuju da se razvedu, oboje da krenu nekim novim životnim putevima, a četvero djece da ostave dedi Edinu i neni.

Naravno da je to bio šok za cijelu porodicu, ali Edin je odmah od prvog dana preuzeo brigu o unučadi bez imalo razmišljanja. Iako slabog zdravlja i minimalnih primanja.

Briga o četvero djece nije jednostavna, pogotovo ukoliko imaju šest, četiri, tri i godinu i po. Riječ je o vrlo maloj djeci koja trebaju brigu i pažnju u potpunosti. Edin brine o njima 24 sata, a supruga pokušava dodatno zaraditi nešto u lokalnoj trgovini kako bi doprinijela.

Djeci nedostaju roditelji

Teško je, kaže Edin, objasniti njegov život sada. Ovo nije mogao očekivati. Briga o djeci iziskuje mnogo odgovornosti, ali i sredstava. Ono što mu posebno teško pada jeste osjetiti kako djeci nedostaju majka i otac.

- Ljubav im je potrebna. Mi se trudimo, ali znamo da majku i oca ne može niko zamijeniti. Sina i snahu sam pitao za sve, ali njih ništa ne interesuje. Sve je ovo sada moj život. Od nekih primanja djecu hranim. Uzimam im pelene. Mene zovu babo, dedo, a nekad i mama. Željni su majke, topline… Mi mu pružamo šta imamo. Jedna je majka, jedan je otac. Kad ne bih ja imao, njima bih dao. Borim se koliko god mogu. Teško je raditi, a njih čuvati – rekao je za kraj Edin Džafić.