U Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj, jučer je upriličena promocija knjige "Ekrem Ajanović – od realke do znanstvenika" autora Kemala Ljevakovića.
O knjizi su govorili dr. Husnija Kamberović, dr. Edina Vejo, dr. Hasan Žutić, dr. Jusuf Mehić, Osman Brka, Irfan Ljevaković, Kemal Ljevaković, Amir Brka direktor CKO i dr. Mesud Ajanović.
Oni su izazvali veliku pažnju publike, govoreći o dr. Ekremu Ajanoviću, čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag kako u historiji Tešnja tako i BiH.
S mnogo emocija su se prisjećali svih mudrih rečenica i anegdota koje im je kroz svoj životni vijek ispričao dr. Ekrem Ajanović.
Ljevaković je u ovoj knjizi "našao mjeru" po kojoj je vagao Ajanovićev doprinos razvoju društva u kojem je živio, piše ZOS radio.
- Moram priznati da sam imao veliku dilemu, iz više razloga, rekao bih. Uradio sam mnogo knjiga i prije nego što sam počeo raditi bilo koju od njih, bio sam u nekom drugom stanju prije nego što je počnem pisati, nosio sam je u sebi, bila je dio mene godinu ili dvije, pa tek onda se krenem njome baviti aktivnije.
Ova ponuda došla je iznenada i trebalo mi je nekih deset dana da razmislim. Pisanje ovakve knjige je veliki izazov i motiv, to je jedna barijera koju treba savladati i prihvatiti. Zaista je veliki motiv i iskušenje za autora, hoću li moći dostojanstveno iznijeti i uraditi knjigu o djelu i liku jednog imena kakav je bio prof. dr. Ekrem Ajanović“, kazao je Ljevaković za ZOS radio.
Ljevaković je rekao da je na ovo uticala pandemija koronavirusa.
- Nakon što se desila pandemija koronavirusa, bili smo blokirani na sve strane, a moja neka putovanja koja sam naumio, pa čak i u Tunis, bila su otkazana. Možda je i taj kontekst blokade na mene djelomično utjecao da prihvatim i radim na ovoj knjizi.
Taj rad je, moram priznati, trajao godinu i više do nekog prvog printanja, tako da je bilo mnogo iscrpnog i mukotrpnog rada, istrajavanja, upornosti, i čini mi se da ponovo kroz to ne bih prošao. Nakon monografije mog mjesta i škole na Tešanjci kazao sam sebi da ovakvu vrstu literature više neću pisati, da ću raditi belatristiku, poeziju, roman, prozu - rekao je Ljevaković.
Ljevaković je ovom knjigom dosegnuo sve daleke staze iz života Ekrema Ajanovića. Pokazao je njegov životni put, školovanje, odnose sa članovima porodice, miran i skladan porodični život, ali i s mnogo emocija jednu posebnu bračnu toplinu između prof. dr. Ekrema i njegove supruge prof. Dževdete koja se održavala pune 53 godine braka.
S mnogo emocija o svom suprugu govorila je i nekadašnja profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (odsjek za Pedagogiju), Fakultetu političkih nauka (odsjek za Socijalni rad), profesor i jedan od osnivača Pedagoškog fakulteta u Zenici, Dževdeta Ajanović.
- On je bio dobar suprug, dobar sin, stručnjak u svome poslu, politički i društveno angažiran. Mislim da je bilo vrijeme, dok sam još živa, da sve to nekako objedinim i da sve to svjetlo dana nađe u jednoj knjizi, koja će ostati i mojoj djeci i mlađim generacijama, koje interesuje njegova profesija i njegov životopis, koji je veoma interesantan, a u isto vrijeme i mukotrpan.
Kada kažem mukotrpan, moram istaći da je moj svekar, imao šestero djece. Samo je dvoje završilo Gimnaziju u Tešnju, jer je ranije nije bilo, a četvero je otišlo u Sarajevo poslije osmogodišnje škole. Svugdje su stanovali, ali su uvijek bili dobri đaci, primjereni u svom odgoju i mislim da ova čaršija zaista zavrjeđuje, da kroz ovu knjigu, jednostavno vidi njegov životni put i njegov profesionalni razvoj - rekla je Ajanović za ZOS radio i dodaje:
- Oko 95 posto materijala sam uspjela skupiti. Moj suprug je vjerovatno znao šta se gdje nalazi, ali nikada nije bilo govora o tome da će se pisati monografija. Međutim, dala sam sebi zadatak da dok sam živa uradim to i ostavim svojoj djeci. Imamo jako bogatu biblioteku i onda sam svaki dan, malo po malo, sve prebirala i odvajala.
Rekla je da će joj suprug ostati u sjećanju kao prvog dana kada su stupili u brak.
S velikim emocijama o dr Ekremu Ajanoviću govorila nam je dr Edina Vejo, profesorica na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici:
- Osnova mog dolaska jeste i što sam poznavala prof. dr. Ekrema Ajanovića, a sa prof. Dževdetom sam profesionalno sarađivala, jer je ona prvi profesor kojem sam ja bila asistent.
Moram istaći da nekada kada sam u životu pokušala, smatrajući da čovjek nekada treba i da se politički angažira, kako bi na taj način pokušao raditi za neko opće dobro, sjećam se tih nekih svojih prvih razočarenja koja su se dešavala - kazala je Vejo za ZOS radio.