Zloglasni čečenski vođa Ramzan Kadirov ima reputaciju grubijana, koja potječe iz stoljeća duge žestoke borbe njegovih predaka protiv brojnih osvajača i okupatora koji su pokušavali osvojiti njihovu planinsku domovinu.
Danas svoju superiornost Kadirov izražava i na druge načine, pa čak i obućom. Tako vojne čizme čečenskog vođe dolaze iz Pradine kolekcije za 2019. godinu, a cijena im iznosi oko 1.990 dolara (oko 3.500 KM), piše The Independent.
Njegova uloga u ruskoj invaziji na Ukrajinu dovela ga je u centar pažnje za kojim žudi, iako manje zbog njegovih modnih odabira, a više zbog optužbi za teške ratne zločine i kršenje ljudskih prava u predgrađu Kijeva te opkoljenom lučkom gradu Mariupolju. Poznat je i po svojoj sklonosti da maltretira životinje, kao i po tome da više voli slati svoje ljude da otimaju i ubijaju homoseksualce, disidente i novinare, nego se sam boriti za svoju zemlju.
U današnje vrijeme često ga se ismijava da je "TikTok ratnik" zbog objava na društvenim mrežama u kojima se pretvara da je u Ukrajini, dok je zapravo ostao u Rusiji. Njegovi vojnici također su optuženi za to da su objavljivali videe u kojima pokušavaju izgledati opasno, pucajući iz oružja na prazne zgrade.
Cijeli taj krvavi spektakl zapravo je daleko od pobožnih muslimanskih pastira, farmera i državnih službenika koji su tijekom desetljeća preuzeli oružje u ime Čečenije.
- Kadirovci imaju vrlo malo veze s pravim čečenskim vrijednostima. Oni su bizaran amalgam vrlo konzervativnih islamskih ideja s Bliskog istoka i ropske odanosti Putinovu režimu - izjavio je Kristofer Svift (Christopher Swift), stručnjak za Rusiju i Kavkaz, navodi The Independent.
Bivši ambasador gruzijskog Ministarstva odbrane pri UN-u Miro Popkadže (Popkhadze) kaže da Kadirov "sebe smatra Putinovim pješakom i služi njemu i Kremlju i nikome drugo".
Popkadže dodaje da ga zbog toga elita, odnosno oligarsi i sigurnosne službe ne vole. On navodi da se "ispod radara" vodi borba za prava i prilvilegiju, te da zbog toga Kadirov aktivno koristi društvene mreže, kako bi prenio poruku da je tu za Putina i da čini razliku.
The Independent navodi da se odnos Kadirova i Putina seže desetljećima unazad, do vremena drugog čečenskog rata u kasnim 1990-ima. Vladavina Borisa Jeljcina je blijedjela, a u Kremlju su pojedinci željeli uzdignuti Putina, tada bivšeg člana KGB-a, kao njegova nasljednika.
Kadirov otac Akhmad, koji je postao heroj u prvom čečenskom ratu, tada je naglo promijenio stranu te pomogao Kremlju da slomi čečenske težnje i ojača Putinov imidž "čvrstog" momka.
Viši saradnik na Međunarodnom institutu za sigurnosne studije i naučnik na francuskom "Sciences Po" Tornike Gordadže (Thornike Gordazde) navodi da su Kadirovi postali vrlo važni i vrlo neophodni.
- Činjenica je da je Čečenija dio Rusije zahvaljujući Kadirovu. Ruske trupe igraju sporednu ulogu - dodaje Gordadže.
Mlađi Kadirov odmah je prihvatio Putina kao svojevrsnu očevu figuru i preuzeo dužnost predsjednika čim je napunio 30 godina 2007. godine.
Njegove vještine upravljanja bile su iscrpljene, ali njegovi Kadirovci specijalizirali su se za ubijanje i teroriziranje nenaoružanih civila. Njegova "željezna ruka" drži kontrolu nad Čečenijom, a godišnje dobiva 3,8 milijardi dolara subvencije iz Moskve.
Kadirov je optužen za niz ubojstava, uključujući i ono ruskog oporbenog političara Borisa Nemcova.
Novinar i istraživač fokusiran na regiju Kavkaza Alek Raufoglu (Alex) kaže da Kadirov "radi što god želi”.
- Okružen je muškarcima koji samo primaju naredbe od njega - rekao je Raufoglu za The Independent.
Kadirov i njegovi ljudi sudjelovali su u nekoliko postsovjetskih ruskih imperijalnih ratova, uključujući Gruziju 2008., Ukrajinu 2014., kao i intervenciju u Siriji koja je započela 2015. godine.
U prvim danima ruske invazije na Ukrajinu, Kadirovci su se loše borili, tvrde ukrajinski zvaničnici, te je ostalo nejasno koliko je čečenska prisutnost u Ukrajini samo propagandna vježba.
U međuvremenu, Kadirov je na društvenim mrežama objavio upitne snimke sebe i svojih ljudi. Na jednoj fotografiji se vidi kako se moli na benzinskoj pumpi Rosnefta za koju se tvrdi da je u Ukrajini. Problem je bio, kako su mnogi na društvenim mrežama isticali, to što u Ukrajini nema benzinskih pumpi Rosnefta.