Ambasadori iz reda srpskog naroda i generalni konzuli BiH, uputili su 19. februara otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova BiH Biseri Turković u kojem je obavještavaju da neće prihvatiti njene instrukcije o obilježavanju 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH.

Danas je Ministarstvo vanjskih poslova BiH uputilo reakciju na to pismo, koju prenosimo u cijelosti:

U vezi sa neprimjerenim pismom dijela ambasadora iz reda srpskog naroda koje je objavljeno u medijima 19. februara ove godine i izazvalo nevjericu međunarodne i domaće javnosti, želimo ukazati na sljedeće činjenice:

1. mart kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine je utvrđen Zakonom o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH" broj 9/95) od 30. marta 1995. godine koji je i dalje na snazi.

Zakon u skladu sa Ustavom

Odredbom Aneksa II/2. Ustava BiH propisano je da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriji BiH kada Ustav stupi na snagu ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije.

Član I Ustava BiH ističe Kontinuitet i navodi: „Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama.“

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 18/16, donio Odluku kojom odbija kao neosnovan zahtjev 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH" broj 9/95). Istom Odlukom Ustavnog suda utvrđuje se i da je Zakon u skladu sa Ustavom i evropskim konvencijama.

Odluka Ustavnog suda BiH

U pomenutoj Odluci Ustavnog suda BiH navedeno je, između ostalog, i sljedeće:

Imajući u vidu navedeno, te polazeći od toga da su na predmetni referendum bili pozvani svi građani Bosne i Hercegovine, bez bilo kakve razlike po osnovu nacionalne i etničke pripadnosti, da su se građani izjašnjavali o tome da li su za državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, zatim, da je Republika BiH nastavila svoj pravni kontinuitet kao država BiH u kojoj su Bošnjaci, Hrvati i Srbi ravnopravni konstitutivni narodi, Ustavni sud ne može zaključiti da osporeni zakon kojim je 1. mart (kao datum održavanja referenduma) određen kao praznik kojim se obilježava Dan nezavisnosti BiH diskriminira Srbe u odnosu na druga dva konstitutivna naroda. Naime, Ustavni sud smatra da osporeni zakon ne stavlja u različit položaj bilo koji od konstitutivnih naroda, pa tako ni srpski u odnosu na druga dva konstitutivna naroda.

Sve ovo ukazuje da su tvrdnje iznesene u pismu dijela ambasadora iz reda srpskog naroda kako dopis od 16. februara - u kojem se u skladu sa Ustavom i zakonom DKP mreža poziva da obilježi državni praznik, - „urušava ustavni poredak“, apsolutno neutemeljene, netačne i zlonamjerne.

Poštivanje Ustava i zakona obaveza je svih nas. S obzirom da nije donesen novi zakon o praznicima, obavezni smo poštovati i postupati u skladu sa važećim Zakonom, što za Ministarstvo stvara i legitimnu obavezu da promiviše ustavom i međunarodnim pravom zagarantovana prava na promovisanju tekovina suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta.

Prekršen Kodeks

Način na koji je dio ambasadora i generalnih konzula iz reda srpskog naroda odlučio komunicirati u javnosti, u vezi sa ovime, direktno je kršenje Kodeksa javnih istupa donešenog 23. aprila 2004. godine u kojem se eksplicitno navodi da su se svi ambasadori i uposleni u DKP-e mreži dužni uzdržati od poltičkih izjava i kvalifikacija koja favorizuju određenu političku ideologiju izvan ustavom i zakonom propisanih normi.

Ovakvi istupi dijela ambasadora i generalnih konzula predstavljaju apsolutno neprofesionalno ponašanje i biće osnov za poziv na odgovornost zbog kršenja principa diplomatske službe odnosno predstavljanja Bosne i Hercegovine u zemljama domaćinima, gdje su ambasadori i konzuli prije svega dužni da poštivaju pravni sistem kako zemlje domaćina, tako i zemlje koja ih je poslala u diplomatsku misiju. Nažalost, ovo predstavlja, sada već možemo reći, kontinuitet u opstruiranju pravnog sistema i ugleda Bosne i Hercegovine koju predstavljaju u zemljama domaćinima.

Unatoč ovom istupu, izražavamo zadovoljstvo zbog činjenice da ogromna većina članova DKP mreže BiH, svih nacionalnosti, obavlja svoj posao savjesno, kvalitetno i predano, te da nije ustuknula pred pokušajima političkih manipulacija.

S tim u vezi, izražavamo i bojazan da su mnogi potpisnici ovog pisma, to uradili pod neprimjerenim političkim pritiskom, imajući u vidu atmosferu straha koja se već mjesecima namjereno generira iz pojedinih političkih stranaka.