Političkim satelitom označavamo političara ili stranku koja je formalno nezavisna, ali je pod dominantnim utjecajem neke druge, po pravilu, veće stranke ili njenog lidera. Termin je skovan prema analogiji s nebeskim tijelima satelitima koji kruže, privučeni silom, oko zvijezde ili planete, odnosno po analogiji odnosa patrona i klijenata.
Upravo je to uloga koju u političkom životu Bosne i Hercegovine igra Željko Komšić, koji godinama, privučen foteljama, kruži oko Bakira Izetbegovića i SDA, s njima zajedno obara vlade, formira nove, brani afere, dijeli resurse ili poklanja direktorska mjesta u “Elektroprivredi BiH”.
Od osnivanja Demokratske fronte doslovno nije bilo trenutka kada Komšić nije ulijetao kao jezičak na vagi i podrška SDA, od zajedničkog formiranja vlasti 2014., preko rušenja šestorke u Kantonu Sarajevo, branjenja SDA-ovih afera i krivičnih procesa, zajedničkog napada na političke suparnike SDA, do izbacivanja SDS-a i PDP-a i formiranja vlasti na državnom nivou sa SNSD-om, a da to ne uvjetuju i formiranjem nove vlasti Federacije, zahvaljujući čemu danas Dodik blokira državu, a Čović Federaciju.
Posljednji primjer Komšićeve lojalnosti prema SDA i Bakiru Izetbegoviću demonstriran je u Tuzlanskom kantonu, gdje su članovi njegovog DF-a podržali obaranje Vlade TK predvođene SDP-om. Nastavak je to bliskog držanja Komšića uz SDA.
No, paradoks je da se Komšić za sve ove godine iz nekog, samo njemu znanog razloga i dalje predstavlja kao ljevičar, iako je na idejnom planu njegova retorika koja podilazi ušima bošnjačkog nacionalizma često radikalnija i od istupa SDA, dok u praktičnom smislu njegova opcija daje mali, ali znatan doprinos očuvanju etnovjerske koruptivne hobotnice koju je izgradila SDA.
Naravno, SDA nije izdao ni stari saveznik - Stranka za BiH. Ova stranka također je učestvovala u obaranju Vlade Tuzlanskog kantona, što ne treba posebno čuditi uzimajući u obzir da je Stranka za BiH, od svog osnivanja i dok je bila politički relevantna, služila kao vjerni saveznik SDA. S te strane, i prelazak Semira Efendića, bivšeg SDA-ovca, u Stranku za BiH potvrđuje zapravo da je, vjerovatno, riječ o strateškom raspoređivanju, ne bi li ovoj stranci podigao popularnost i rejting, a samim tim i koalicioni potencijal za SDA.
Dakle, jasno je da su DF i SBiH partneri za vlast na koje će SDA moći računati nakon izbora ove godine te je izvjesno da će tražiti još kandidata. S druge strane, pred stranke trojke stavlja se jasna perspektiva da moraju ići na okrupnjivanje i sporazume s drugim strankama ukoliko nakon oktobra na mnogo krupnijem planu ne žele doživjeti sudbinu Tuzlanskog kantona.
Da je Komšić služio SDA upravo zato da za njihov front pokupi glasove “ljevijeg” i građanski orijentiranog glasačkog tijela, sada je kristalno jasno, no ko i dalje može nasjedati na ideju da je Komšić predstavnik nekakve građanske, kamoli lijeve ideje?