A djeca, neko će zabirnuto upitati? Kako će jadna i čemerna djeca koja svaki dan ulaza u prekrštenu, da ne kažem pokrštenu gimanziju Ratko Mladić, napisao je novinar i kolumnist Drsgan Bursać za portal Autonomija.info. 

Njegov tekst prenosimo u cijelosti: 

Ratko Lesi Mladić se vratio kući, u gimnaziju i u SANU-u, došao je da izvede djecu sa časova i privede ih u mračnu budućnost satkanu od nesvarene ili izmišljene prošlosti. Kad je već mladićevski sadržaj u njima, zašto ne i njegovo ime na njima

Lutao je muralni duh zločinca Ratka Mladića po srpskom svetu od nemila do nedraga. Bilo ga je na svinjcima vojvođanskih ravnih sela gdje se pampers-general inače krio. Nalazili su ga ljudi na javnim toaletima beogradskih i novosadskih predgrađa. Viđen je na kružnim tokovima osiromašenih oboda tog srpskog sveta – od Mrkonjić Grada do Tivta. Kleli su se da su monstruma muralskog, i grafitaškog, i ljudskog vidjeli na banderama i mostovima Banjaluke i Prijedora…

Nije Lesi, ali se zna kući vratiti

A onda je ovaj vikend odlučio taj i takav Ratko Mladić da se kući svojoj vrati. Prvo je viđen na ulazu u Srpsku akademiju nauka i umetnosti u Beogradu, pa odmah potom ispred Prve beogradske gimnazije.

I ima nešto simbolično u tome. Zapravo, sve je simbolično u ovome!

Oni objektivniji će kazati da duh, riječi i djela Ratka Mladića nikad i nisu izašle iz SANU-a i da je tamo stvoren. Bila mu je to, da se tako izrazim, i vječna kuća i besplatan AIRBNB. A to što potpisa pampers-đenerala do sad nije bilo u centru Beograda, osim možda u Njegoševojh ulici, pa to nije stvar ideologije, nego estetike.

Mladić kao intelektualno i obrazovno naslijeđe Srbije

Vidite, tvorcima ideje o Velikoj Srbiji, pa Srboslaviji pa Srpskom svetu nikako ne smeta lik i djelo Ratka Mladića. Kako će im i smetati sopstveno čedo, njima smetaju grafiti ili mural vulgaris kao takav, koji ruži svojom pojavom kitnjasti duh privida nekakvog velikosrpskog urbanizma na njihovim objektima. Preciznije, smetao je.

Ali nužda zakon mijenja, pa se kažem Ratko vratio prvo u SANU, a odmah potom ukazao se i na Prvoj beogradskoj. Da se razumijemo, grafit je označen baš tako da ne ostavlja nikakvu sumnju – Gimnazija Ratko Mladić. Dakle, ne samo Ratko Mladić kao nekakva crtica i efemernost doba fašističkog, nego i kao trenutna nomena najstarije gimnazijske obrazovne ustanove u Beogradu.

Dogorilo je do nokata srpskim svetovnicma i litijašima, koji su obilježeli sve ili gotovo sve teritorije, pa opet, čini se da će dobiti šut-kartu iz Crne Gore i nekako im se klima projekat u BiH. Red je opetovano kazati – to je naše, školsko i intelektualno vlasništvo, pa zapišati SANU i Prvu beogradsku kako dolikuje. Kad je već mladićevski sadržaj u njima, zašto ne i adekvatno ime na njima?

Izronio je Ratko za one što ga vole

I kao što su onomad bili pod zločincem Karadžićem na Palama studenti, eto tako su sad u Beogradu gimnazijalci. I ništa se nije promijenilo u ovih par godina. Ni na Palama, ni u Beogradu. Dapače, umjesto kakvog-takvog, makar i prividnog denacificiranja, izronio je Ratko za sve one što ga vole.

A ispostavilo se da ga u srpskom svetu vole gotovo svi. I oni provincijalci i luzeri periferija, što u alkoholnim isparenjima ubijaju svoje bivstovanje, jednako kao i ideolozi, pisci, reditelji i glumci po dvorovima tog srpskog sveta. Samo se, eto, čekao pogodan momenat da se Mladić ospolji i na njihovim zidovima.

Što su Prva beogradska gimnazija ili SANU šugaviji od onog poljskog WC-a u Donjim Nejebićima pa da nemaju svog personalnog čuvara, sveca zaštitinika i ratnu ikonu Ratka Mladića. Na koncu, školski sistem je bio taj stub, udarni, temeljni i najvažniji na kome se stvorila neka nova povijest, iskovana sad i odmah za lične potrebe Dobrice Ćosića i onih oko njega.

Dobro, Dobrica je znao da je sve to laž, i uski krug oko njega je znao da je sva ta epopejika tek laž jednog novog nacizma ali narod voli laži, zar ne?!

I sad se Lesi u ćirličnom tipiku Ratka Mladića samo vratila kući i kazala svim onim usplahirenim SNS-ovcima, DSS-ovcima i ostalim vladinim, opozicionim i nevladinim služenicima: hej, tu sam sjedim u svojoj kući, sa svojim, kako to svi vi volite reći – narodom. Ko vas jebe što niste stvorili građane, nego se igrate, pa je ovo onda narodna poruka!

Najbolji od svih nakaradnih svjetova

Gimanzija Ratko Mladić, kako to gordo zvuči u srpskom svetu. Zaumno za ostatak planete, ali jebo sad ostatak planete! Ovaj srpski dio se kali na relaciji Banjaluka-Beograd-Nikšić-Dombas i najbolji je od svih nakaradnih svjetova.

A djeca, neko će zabirnuto upitati? Kako će jadna i čemerna djeca koja svaki dan ulaza u prekrštenu, da ne kažem pokrštenu gimanziju Ratko Mladić?

Država Srbija jasno poručuje, ko jebe djecu, kao što je nekad zločinac Radovan Karadžić kazao za svoj tako često pominjani narod. I zaista, da se iko ozbiljno bavi djecom, pomislio bi da će ovaj sramni grafit ostaviti trajne posljedice po njih i njihovo odrastanje.

Ali neće u ovako skučenom srpskom svetu!

Naprotiv, zločinac Mladić je lični ausvajs prohodnog mediokritetstva u kome je prolaz i put do vrha popločan osrednjošću, partijskom pripadnošću, klerom, violencijom i ljubljenjem ratnih zločinaca.

Na koncu, kad Vulin i vulini čuvaju onog bliskog zidnog Ratka u Njegoševoj, pa su svi dio esablišmenta, šta fali ovom gimnnzijskom Mladiću. Ništa ili gotovo ništa.

A ko stoji iza toga. Ko, do đavola, sto mu Levijatana, grafitira i murališe po Beogradu i ostatku pašaluka?

Sve dok su Dedinje, Senjak i Beograd na vodi čisti, zna se ko i odakle šalje djecu i skrajnute da grafitima govnaju grad.

And if you tolerate this then your children will be next

Na kraju, veliki Manic Street Preachers-i su pjevali:

“The future teaches you to be alone

The present to be afraid and cold

So if I can shoot rabbits then I can shoot fascists…

…And if you tolerate this then your children will be next„

I ispostavlja se uvijek kao tačno. Ratko Lesi se vrati kući, u gimnaziju i u SANU-u, došao je da izvede djecu sa časova i privede ih u mračnu budućnost satkanu od nesvarene ili izmišljene prošlosti. Ona sretnija, koja pobjegnu iz Srbije i srpskog sveta, na pola metra karte svijeta, svjedočiće iz Kanade ili sa Novog Zelanda, jednoj novoj snazi, snazi fašizma ko zna kojeg po redu, a uvijek istog koji se uzdiže, onako metastaziran i neliječen. A taj fašizam će pod zastavom, Ratka Mladića odvesti Srbiju u najnoviju propast.

Koja je po redu u zadnjih tri decenije, nisam brojao.

Na koncu, ako djeca već uče u školama, a sve po nalogu države i SANU-a, da se “genocid nije desio“ i da je Mladić srpski heroj, šta onda fali da se i škole i SANU okite imenom Ratka Mladića?