Na vijest o hapšenju Edina Vranja reagirao je i njegov dugogodišnji radni kolega, nekadašnji istražitelj ratnih zločina a danas docent na Fakultetu modernih znanosti CKM u Mostaru, Sandi Dizdarević, koji Vranja poznaje već petnaestak godina. Na Fakultetu kriminalističkih nauka, gdje je Vranj držao kriminalističku praksu, od njega je, kaže, učio temelje kriminalističkih poslova.
- Nakon fakulteta i mog profesionalnog angažmana na istragama, i to ratnih zločina gdje sam obavljao dužnost istražitelja, naše profesionalno poznanstvo ali i prijateljstvo se nastavilo. Do koje razine profesionalnog povjerenja je ono odlazilo, pokazuje upravo Edinova profesionalnost, osobito na hapšenjima upravo ljudi koji su bili osumnjičeni za ratne zločine. Nikada, zaista nikada me taj čovjek nije pitao tko je meta hapšenja, da li je Bošnjak, Srbin ili Hrvat, jer smo obojica imali isti stav da to ne mogu biti ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati već samo i isključivo osumnjičeni za ratni zločin – kazao nam je Dizdarević.
Sa Vranjom je kontaktirao pet dana prije hapšenja, kada je obaviješten da je saslušan u svojstvu svjedoka, potpuno podržava da svako odgovara za ono što mu se stavlja na teret, ali ne može prihvatiti ovakve načine hapšenja, bez obzira o kome se radilo.
- Znam da je Vranj bio na dispoziciji svim istražnim organima u BiH, a također sam uvjeren da bi se odazvao i na poziv bilo kojeg drugog organa druge države. Na kraju, ako se pokaže tačnim da je Vranj uhapšen zbog predmeta koji je već u fazi optuženja na Sudu BiH, onda nama svima u BiH treba biti jasno da postoje paralelni sistemi obavještavanja iz BiH susjedne države Srbije, što je apsolutno neprihvatljivo. To bi se imalo tretirati kao krivično djelo špijunaže. Ako se to pokaže tačnim onda se postavlja pitanje postojanja i operacionalizacije postojećih sporazuma između BiH i Srbije, koji tretiraju oblast ratnih zločina – ističe Dizdarević.
Pojašnjava da je procesuiranje ratnih zločina primarno definirano međunarodnim normama, pa tako postoji i univerzalna jurisdikcija po kojoj svaka država ima pravo da izvrši hapšenje osobe za koju ima osnove sumnje da je počinila ratni zločin. Dizdarević ne vidi kao problem to što je Vranj uhapšen, već u činjenici da su podaci istražnih organa iz BiH većim dijelom dostupni Srbiji.
- I to ne zvaničnim, državnim kanalima, već ilegalnim. Drugi problem je što se u ovom trenutku u Srbiji nalazi nekoliko bjegunaca, pravosnažno osuđenih za ratne zločine. S ovakvim potezom Srbije bojim se da ulazimo u veoma opasno područje gdje bi moglo doći i do principa reciprociteta.
Također sam mišljenja da BiH nužno mora mijenjati odredbe Zakona o krivičnom postupku i uvesti obavezni pritvor, jer se prema postojećoj praksi može očekivati da će svaki osumnjičeni, koji ima mogućnost, pobjeći i time postati nedostupan pravosuđu BiH. Nažalost, BiH je već davno pokazala pasivnost i dezorganiziranost kada su u pitanju ovakvi slučajevi. Sjetimo se gospodina Ilije Jurišića, na kraju je ostao sam sa nekolicinom prijatelja koji su mu pomagali. Ne želim vjerovati da će se ovako nešto dogoditi i sa gospodinom Vranjem – dodaje profesor Sandi Dizdarević.
