Osim nemilih scena tokom ceremonije ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju, veliku pažnju privukao je i dolazak lidera Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka.

Zbog odlaska u Crnu Goru na meti je kritika nacionalista, pa i pojedinih zvaničnika Srbije. Čanak kaže da je na Cetinju bio u znak solidarnosti s prijateljima Crnogorcima, koje viđa samo kada je teško, jer je u ovom gradu svojevremeno učestvovao i na mitinzima za mir, protiv rata u Hrvatskoj.

Vještačka granica

- Oni koji su iscjepkali Balkan u državice ne mogu da podnesu činjenicu da možeš napraviti nove države, ali ne možeš tako lako iscjepkati društvo. Čitav Balkan je sistem spojenih posuda, pa ne možeš ljude koji su usmjereni jedni na druge natjerati da ne vide kako zlostavljaju nekog njemu bliskog, po stavovima i ubjeđenju, samo zato što je između vas vještački napravljena granica - kaže Čanak u razgovoru za “Avaz”.

Kao očevidac, priča nam da su građani spriječili sukob s policijom, kao i jednu osobu da upotrijebi molotovljev koktel, čija je fotografija i bila povod za bjesomučni hemijski napad policije na građane, kakav Čanak nije doživio ni tokom velikih demonstracija protiv Miloševića.

- Tu količinu hemije ne znam s čim bih uporedio, jer je policija išla i bacala suzavac i u prazne ulice da bi ljude spriječili da izađu iz kuća. Pucano je gumenim mecima, bacane su šok-bombe, a pošto policija nema iskustva s razbijanjem demonstracija, oni su bombe bacali na ljude. Svojim očima sam gledao čovjeka kojem su bili spaljeni pola lica i odjeća i koji je bio gluh - dodaje Čanak.

Sve što se desilo smatra manipulacijom i predstavom koja je trebala pokazati da se Cetinje, kao crnogorski Jerusalem, može slomiti, a koja je za cilj imala i hapšenje Mila Đukanovića.

O čemu se radi

- Izuzetno je važno ne dozvoliti da se ostvari taj pogani naum da se Crna Gora pocijepa na “bjelaše” i “zelenaše”, one koji su za i protiv Crne Gore. Iza svega, prema svemu što vidim, stoji aktuelna administracija u Rusiji, koja je, putem Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao svoje ispostave u Crnoj Gori, uspjela da izvede čitavu priču, da uzdrma stabilnost države koja je u NATO-u.

Ako bi još uspjeli da tu dođe do sukoba na nacionalnoj osnovi, da Crnogorci počnu zazirati od onih koji se osjećaju Srbima, njihov cilj bi bio postignut. Zato je izuzetno važno da se to ne dozvoli. Lično sam svojim ušima slušao kako na skupu Crnogorske pravoslavne crkve, osim crnogorske himne, idu i partizanske pjesme ili Balaševićeva “Računajte na nas”. Dakle, jedna antifašistička matrica za razliku od one iz Cetinjskog manastira, u kojem se pjeva “Kad se vojska na Kosovo vrati”. Potpuno je jasno o čemu se tu radi - ističe Nenad Čanak.

Fašistička halabuka ljude plaši

Region zapadnog Balkana dijeli zajedničku sudbinu, kaže Čanak, pa nije moguće u jednoj državi živjeti u demokratiji i slobodi pored druge u kojoj slobode i demokratije nema.

- Ne dam prijatelje u Baru, Sarajevu, na Cetinju, u Novom Sadu, Beogradu, Nišu, Kragujevcu... Kada svi ti ljudi, a to moderna sredstva komunikacije omogućavaju, počnu da funkcionišu, da budu na vezi, onda dobivamo mogućnost potpuno drugog načina organizovanja i jačeg utjecaja.

To ljudima pomaže da shvate da nisu sami i da nisu poludjeli, jer ova nacionalistička, fašistička halabuka ljude plaši, pa se povlače u sebe jer misle da su usamljeni. Uz sve poštovanje nacionalnim zajednicama, Balkan će na kraju doći do spoznaje da je građanski koncept jedini efikasan i trajno održiv način funkcionisanja, gdje je čovjek u centru i to je ono čega se ovi nakupci tzv. nacionalnih interesa najviše boje - ističe lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak.

„Srpski svet“ je stari projekt

Sve je glasnije protivljenje građana, intelektualaca pa i institucija i organizacija u Crnoj Gori uplitanju Srbije u njene unutrašnje stvari, kao i poruke da ova zemlja neće biti dio „srpskog sveta“.

Govoreći o ovom projektu, Čanak kaže da se radi o aljkavoj kopiji onog što se naziva „ruskim svijetom“.

- To je pokušaj stvaranja nekakvog etnocentričnog političkog narativa koji bi se proširio izvan granica Srbije i nastavio da postoji na osnovama zloglasne Ćosićeve teorije: Gdje je Srbin, tu je Srbija, granice Srbije su granice srpskih grobalja. Ko god zaboravi tu filozofiju, u opasnosti je da je ne prepozna. Da ne prepozna da je to ponovo pokušaj da se iz istorije izvadi ideja „velike Srbije“, da se prekrsti u nešto drugo, da joj se nadjene neko novo, modernije ime i da se od svega toga napravi navodno nov, a ustvari stari projekt - pojašnjava Čanak.