PREDSJEDNIK UDRUŽENJA

Dnevnik Murata Tahirovića: Dva puta sam zaplakao - pred izricanje i nakon presude Ratku Mladiću

Satko je blijed, zna on dobro da je ovo bila posljednja šansa da se dokaže genocid u njegovom Prijedoru. Prilazim mu, zagrlim ga, ali ne mogu ništa reći. Ipak, '92. godina ostaje gorka rana koja nije dobila epilog koji zaslužuje

Tahirović: Još nisam potpuno svjestan da su i Karadžić i Mladić pravomoćno osuđeni na doživotne robije. Anadolija

Piše: Murat Tahirović

12.6.2021

Subota, 5. juni: Pripreme za put

Još u aprilu smo Munira Subašić i ja obavijestili Karmela Ađijusa (Carmel Agius) i Serža Bramerca (Serge Bramertz), predsjednika i glavnog tužioca MICT-a, da želimo prisustvovati presudi Ratku Mladiću. Dobili smo njihovu, a zatim i podršku nizozemskog ambasadora u BiH, koji nam je osigurao nesmetan ulazak u Nizozemsku.

Ovaj dan iskoristili smo da pregledamo sve “papire”, testove, dokumente koji su nam bili potrebni za ulazak i povratak. Veoma me obradovala vijest da će više od 80 predstavnika medija putovati u Hag iz BiH. Sretni smo što sada postoji direktan let iz Sarajeva, što dodatno olakšava naš put.







Nedjelja, 6. juni: Dodatni optimizam zbog prisustva novinara

Let je u 13 sati iz Sarajeva do Ajndhovena. Većina novinara i sve žrtve putovali su ovim letom. Prisustvo naših novinara daje nam dodatni optimizam i elan. Već u 18 sati smo bili u Hagu. 

Obavještavaju nas da su potvrđeni sastanci s predsjednikom Suda i glavnim tužiocem nakon izricanja žalbene presude. U planu su i brojni drugi sastanci.

Ponedjeljak, 7. juni : Dan u transu i iščekivanju

Majke Srebrenice imaju sastanak s ministricom odbrane, koja je izrazila želju da se sretne s njima. Imali smo sastanak s ambasadorom BiH u Nizozemskoj i oficirom za vezu s MICT-jem. 

Oni su optimistični i pružaju nam podršku da naš boravak protekne u najboljem redu. Cijeli dan proveli smo u nekom transu, iščekivanju. Zaspao sam pred zoru. I majke mi kažu da nisu spavale, ali smo optimisti i uvjereni da će pravda pobijediti.

Utorak, 8. juni : Doživotna! Hvala Bogu

Odlazimo rano pred Sud. Dolazi i provokator s nekom zastavom. Više od 25 zastava i transparenata imamo. Vidim da su se u Tribunalu pripremili, sve je spremno, od registracije do šatora, ništa ne prepuštaju slučaju. Polako se okupljaju i preživjele žrtve iz BiH koje žive u Nizozemskoj ili u okolnim zemljama. Tu je i Satko Mujagić, prijatelj i logoraš iz Omarske i Manjače, ali, prije svega, istinski borac. Drago mi je što je došao. Pomoći će nam svojim znanjem, ali i u obraćanju.

Konačno, oko 14 sati ulazimo u zgradu Suda. Smještaju nas u jednu salu koja služi za sastanke, ali ovog puta prilagođena je za praćenje suđenja. Sami smo tu, nema diplomata, oni su negdje drugo. Nema ni Mladićevih pristalica. I oni su u nekoj drugoj prostoriji, a i nas je malo - oko 30. Nakon početnih problema s tonom, konačno počinje. U sali vladaju mrtva tišina, strah, nervoza. Počinje iznošenje podneska odbrane Mladića. Srce mi lupa. Samo čekam prvu tačku i očitovanje Vijeća. Znam, ako rezultat po prvoj tački bude 4 naprema 1 i odbace žalbu odbrane, da će biti osuđen. To se i dešava. Pao mi je teret s leđa, a u sali se osjeća olakšanje. Čuje se kroz šapat: “Dobro je.”

Nakon što je Vijeće odbacilo praktično sve žalbene podneske odbrane, uslijedilo je očitovanje po žalbi Tužilaštva. Opet tišina u sali. Satka je oblio znoj, vidim da se trese. Prva tačka po žalbi Tužilaštva - Vijeće je odbacuje, uz izdvojeno mišljenje dvoje sudija. Satko je blijed, zna on dobro da je ovo bila posljednja šansa da se dokaže genocid u njegovom Prijedoru. Prilazim mu, zagrlim ga, ali ne mogu ništa reći. Ipak, '92. godina ostaje gorka rana koja nije dobila epilog koji zaslužuje. Žao mi je, druže.

Ipak, velika hvala MICT-u. Doživotna! Hvala Bogu i svima koji su omogućili da bude presuđen. Olakšanje za nas. Odlazimo iz sudnice kod Bramerca. Čestitke.

Ovog utorka sam dva puta zaplakao - neposredno pred presudu i nakon presude. Suze su same potekle. Nakon skoro 30 godina. Sretan sam što sam prisustvovao presudi, svi smo sretni. Nažalost, za jedan glas izostavljene su ostale općine i Prijedor da bude potvrđen genocid. Jedan glas! Potvrdit ćemo u Bosni, ako Bog da, iako nas opstruiraju duže od 16 godina i nema nijedne optužnice za genocid izvan Srebrenice.

Srijeda, 9. juni : Večera u Cazinu

Ujutro imamo sastanak s predsjednikom Ađijusom. Obavještava nas da će presuda Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću biti izrečena do kraja juna. Predsjednik je uvijek profesionalan i s velikim uvažavanjem prilazi svim žrtvama. Nakon sastanka putujemo na aerodrom. 

Dobra atmosfera u avionu. Stižemo na vrijeme u Sarajevo. Zadovoljni smo. S aerodroma odlazim u svoj Cazin. Navečer kasno stižem. Supruga Hamida, po običaju, čeka s večerom i dobrodošlicom.

Četvrtak, 10. juni: Bajdenova podrška

Cijeli dan sam obilazio preživjele žrtve i svoje prijatelje prenoseći utiske. Dao sam i nekoliko izjava o važnosti presude. Prenio sam i reakcije prvih ljudi MICT-a i diplomata koji su se nalazili u zgradi na izricanju presude, kada se čovječanstvu obratio predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) i rekao da je presuda historijska te da podržava MICT. 

Još sam pod utiskom i nisam potpuno svjestan da su i Karadžić i Mladić pravomoćno osuđeni na doživotne robije.

Petak, 11. juni: Procesuirati odgovorne

S predstavnicima drugih udruženja dogovaramo daljnje aktivnosti. Revidirana strategija za procesuiranje ratnih zločina i dalje tapka u mjestu. Ova presuda mora biti prekretnica za početak rada. 

Dogovaramo sastanke i s predstavnicima međunarodne zajednice. Mora se hitno odabrati 100 predmeta s A-liste Pravila puta i početi s procesuiranjem odgovornih. Moramo početi koristiti naslijeđe ICTY-a.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.