DUGOGODIŠNJI DIREKTOR
Osim toga što nije bilo struje, vode, lijekova, potrošnog materijala, najgora karakteristika za taj period je bilo što smo ostali sa 35 ljudi, kazao je Nakaš
Bakir Nakaš ispred bolnice u ratu. Privatni album
Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš" danas obilježava 155 godina od osnivanja. Tim povodom razgovarali smo s dugodišnjim direktorom ove zdravstvene ustanove Bakirom Nakašom koji se prisjetio najtežih ratnih vremena.
U nekadašnjoj Vojnoj bolnici počeo je raditi 1978. godine kao mladi specijalizant. Godinu poslije je u činu kapetana prve klase imenovan za načelnika Zaraznog odjeljenja na čijem čelu je bio 12 godina, sve do aprila 1992. kada je napustio bolnicu.
Mjesec je radio na Kliničkom centru da bi se opet vratio u Opću bolnicu, 10. maja, nakon što ju je napustila JNA.
- Osim toga što nije bilo struje, vode, lijekova, potrošnog materijala, najgora karakteristika za taj period je bilo što smo ostali sa 35 ljudi. Bio je mali broj doktora, medicinske sestre te tehničko osoblje. I danas su mi u glavi ideje kako mobilisati ljude i vratiti ih. Za kratko smo napravili tim od 190 ljudi koji su iznijeli sami početak – kazao je za portal „Avaza“ Nakaš.
Dodaje da su granatiranja bolnice počela 13. maja 1992., samo dva dana nakon što je tu ustanovu napustila JNA.
- Bili smo u podrumima sve do 1994. godine kada smo mogli koristiti neke druge prostorije. Više od 200 granata pogodilo je bolnicu. Imali smo jednu žrtvu kada je pomoćna radnica poginula od gelera granate nakon što je izašla da vidi gdje je ranije pala jedna od granata. Zbrinuli smo više od 10.000 ranjenih, imali više od 15.000 operacionih zahvata, preko 2.000 poroda... – dodao je Nakaš.
Ističe da je posebno ponosan jer je imao priliku da u pet navrata bude svjedok tužilaštva u Hagu.
- To je bilo u procesima protiv generala Galića, Miloševića, Perišića, Karadžića i Mladića. U tri slučaja bile su doživotne robije što znači da su svjedočenja imala težinu jer smo imali priliku da ispričamo događaje u ime onih kojih nema – naveo je Nakaš.
Nakaš: Više od 200 granata pogodilo je bolnicu. Avaz
Nakon završetka rata uslijedila je, kako kaže, obnova bolnice.
- Imali smo stalno pritisak od KCUS-a i SDA da se treba ukinuti Opća bolnica, da je višak, da se sredstva prebace u Klinički centar. Ta njihova navika se nastavila evo i do današnjih dana. Zadnja je bila 2016. da se Opće bolnica pripoji KCUS-u, a zgrada ustupi Vladi FBiH – pojasnio je Nakaš koji je načelu Opće bolnice bio od 25. maja 1992. do 2013. godine.
Ističe da je ponosan na mlade doktore koji su vrijedno učili, ali i mnoge druge.
- Na ljude poput dr. Abdulaha Nakaša, Milana Mandilovića, Ranka Vuletića, medicinske sestre Jasminku Isanović, Zlatu Peševski, moju sekretaricu Mevlidu Šljivo, Mustafu Hrvačića... U ratu smo na inicijativu žena formirali Udruženje „Sarajka“ putem kojeg su volonterke na desetine hiljada radnih sati posvetile ranjenicima – zaključio je Nakaš te podsjetio i na brojne posjete svjetskih zvaničnika ovoj bolnici.
