Povodom filma „Que Vadis, Aida“, intervju za CNN proslavljenoj američkoj novinarki Kristijan Amanpur (Cristiane Amanpour) dala je bh. režiserka Jasmila Žbanić.
Na pitanje šta ju je motivisalo da snimi ovaj film, Žbanić je rekla da je ona imala 20 godina kada se desio genocid u Srebenici i da je vjerovala da je to zaštićena zona UN-a za koju se nije trebalo brinuti.
- Kada je Srebrenica zauzeta od srpske vojske, kompletan sistem se raspao. Ako nasilje pobjeđuje nad Ujedinjenim nacijama, ako pobjeđuje nad izazovima ljudskih prava, ako pobjeđuje, nakon što smo rekli „nikad više“, nakon holokausta, onda šta je ostalo? Ovaj šok je u meni ostao godinama. U meni je uvijek tinjao kao vatra povodom koje sam htjela nešto da učinim. Tek kasnije smo saznali koliko je tamo ljudi zapravo ubijeno.
- Upoznala sam majke Srebrenice čija je priča bila nepodnošljivo bolna, a njihovo dostojanstvo i način na koji su išle kroz život bio je velika inspiracija, kako su pokušavale da izgrade društvo koje neće biti zasnovano na osveti, samo su tražile pravdu i tijela svojih ubijenih muževa, sinova i članova porodice, ističe Žbanić.
Na pitanje Amanpurove da li je zadovoljna činjenicom da su ključne osobe odgovorne za genocid u Srebrenici osuđene, Žbanić je odgovorila da je s presudom Mladiću vjerovala da će se zatvoriti jedno poglavlje, ali da nije bila sretna.
- Vjerovala sam da ću biti sretna što je sve gotovo. Ne da nisam bila zadovoljna sa suđenjem i presudom, nego sam mislila o tome šta je ostalo iza njegovih djela. Srbi su nesretni, žive siromašno, toliko je mrtvih ljudi, toliko ljudi koji pate jer su njihovi voljeni ubijeni... Šta je ostalo iza tog čovjeka, samo mizerija, i osjećala sam se vrlo potišteno što su te snage učinile moju zemlju tako nesretnom, rekla je Žbanić u intervjuu za CNN.
