U organizaciji produkcijske kuće „Deblokada“ i Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica, danas je u ovom kompleksu organizirana prva domaća premijera bosanskohercegovačkog filma „Quo Vadis, Aida?“, rediteljke Jasmile Žbanić, čija je svjetska premijera nedavno održana na 77. Venecija film festivalu, a koji je nominiran za Oskara.
Premijera je obuhvatila dvije posebne projekcije - jedna za mlade iz Srebrenice, BiH i regiona. a druga za prijatelje filma, udruženja žrtava i zvanice te dvije panel-diskusije koje su pratile projekciju filma.
Nakon prve premijerne projekcije, održana je panel diskusija za mlade na kojoj su pored rediteljke Žbanić, govorili glumac Dinio Bajrović, te Emina Sinananović i Almasa Salihović čija su se sjećanja kao djevojčica iz jula 1995. godine našla u filmu.
-Tog tragičnog jula 1995. godine imala sam pet godina. Sjećam se da sam spavala na kamenju, pokrivena dekom, a majka Šuhra me tješila da se ništa neće dogoditi. Kada sam odrasla poredala sam sve slike tih dešavanja, a ovaj film je dao jasniju sliku o genocidu u Srebrenici - kazala je Sinanović, koja danas radi kao ljekar.
Almasa Salihović, kaže da joj je film vratio sva sjećanja na juli 1995. godine kada je imala osam godina. Sjeća se da je njena majka na petero djece iz grada povela do baze UN- a Potočarima, noseći kanister vode i da je vidjela strahote u Potočarima.
Slađan Tomić iz Pala, kaže da je plakao cijelo vrijeme prikazivanja filma. Smatra da ovaj film treba prikazati na njegovim palama, Banjoj Luci, Beogradu i drugim gradovima, gdje se još uvijek veličaju zločinci.
- Ovakav film trebao se pojaviti odmah nakon genocida u Srebrenici. Film je potvrdio sramotu međunarodne zajednice i holandskog bataljona iz jula 1995. godine - smatra Kemal Oračević iz Bihača.
Priska Vandermulen iz Holandije, kaže da je o dešavanjima u Srebrenici slušala puno verzija. Međutim, gledajući film, shvatila je, kaže, koje glavni krivac za genocid i hiljade žrtava.
Majke Srebrenice su film pratile u suzama. Nakon premijere, kroz plač su se zahvaljivale Jasmili Žbanić i njenoj filmskoj ekipi.
Fazla Efendić, kaže da je film dirnuo u njihove rane, ali je dobro što će se u svijetu na filmskom platnu prikazati prava istina, jer on govori dešavanjima iz jula 1995. godine do današnjeg našeg života.
- Majke Srebrenice su velika inspiracija za potvrđivanje istine. One to najbolje znaju i tuzi i bolu nose ta dešavanja, ali nikada nisu ispoljile mržnju. Očekujem pozitivne i negativne kritike o filmu, jer znam da će ih biti s obje strane. Što se tiče nominacije filma za Oskara, to je velika čast svakog reditelja i njegove ekipe. Zadovoljstvo mi je što je prva promocija održana u Memorijalnom centru, mjestu gdje se dešavalo svo zlo u julu 1995. godine - kazala je Žbanić.
S obzirom da za ovaj film vladalo veliko interesovanje, Memorijalni centar preduzeo je sve mjere zaštite od pandemije virusa COVIF-19
