Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića osvrnuo se na inicijativu za srpsko-hrvatsko pomirenje. 

Njegovo saopćenje prenosimo u cjelosti.

- U ime Boga, Milostivog, Samilosnog, 

U našoj Svetoj knjizi koju slijedimo, kao narod koji je predan Bogu, stoji:

Mi smo rod Ademov i Havin, ili kako naša braća kršćani/hrišćani i Jevreji kažu, Adamov i Evin, što govori da su svi ljudi braća i sestre. U apsolutnoj istini, koju je Stvoritelj Svemira i ljudskog roda uspostavio, to je tako i drugačije ne može biti. Bog, prema našem vjerovanju, ne voli one koji nered na Zemlji čine. Molim Ga, da uputi ljudski rod i pomogne nam da uspostavimo red među ljudima kako bi se upoznali i pomagali, a ne jedni drugima zlo činili, što iz ljudskog neznanja, što iz ljudske pakosti.

Mi, koji živimo na prostoru Balkana pripadnici smo različitih naroda. Nakon hiljada godina historije koliko ljudski rod živi na ovim prostorima, izgleda da se nismo dovoljno upoznali. Nauka, posebno ona koja se bavi utvrđivanjem genetskog porijekla, govori da na ovim prostorima ljudi žive od pamtivjeka. Za stanovnike današnje Bosne i Hercegovine potvrđeno je da ih je 60 posto preživjelo i posljednje ledeno doba. Ukorijenjeni u svojoj zemlji od prapočetaka, odlučni smo da u njoj i dalje ostanemo. Posebno ističem da mislim na sve stanovnike Bosne i Hercegovine, koji se danas identifikuju kao različiti narodi. Ovdje su ljudi živjeli, a onda su se i drugi doseljavali, i stanovništvo se miješalo. Sve su to historijski procesi koji su nas oblikovali.

Ovaj narod je uvijek bio vezan za svoju rodnu grudu i tražio je uvažavanje od raznih imperija koje su privremeno boravile na ovim prostorima.

U srednjem vijeku Bosna je imala svoje banove i kraljeve koji su uspješno vladali stotinama godina. I ne samo Bosnom! Svi znamo za naše pretke, Kulina Bana, Kralja Tvrtka, Tomaševića i druge. Kasnije, pod osmanskom vlašću Bosna je sa Huseinom Kapetanom Gradaščevićem dizala glas i borila se za svoje mjesto pod suncem. 

Dok je buktio Drugi svjetski rat, žitelji Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeru i narodnu pripadnost, bili su dio antifašističkog pokreta koji je uspostavio tadašnju Jugoslaviju, i Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnu republiku.

Duga je naša historija i puna primjera koji govore o ponosu i prkosu stanovnika koji su uvijek štitili svoj kućni prag od raznih nasrtaja. Nažalost, taj otpor nije bio uvijek okrenut ka velikim imperijama, nego je bilo vremena i kad su se narodi okretali jedni protiv drugih. 

Još uvijek su friške rane posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu kada su susjedne zemlje pokrenule vojne i političke mašinerije kako bi podijelile našu domovinu. Rat je počeo kao sukob između Srbije i u početku Slovenije, a kasnije Hrvatske, i on se iz Hrvatske prenio na Bosnu i Hercegovinu koja je platila najveću cijenu, naročito njen najbrojniji narod, Bošnjaci. Obje države su tokom četiri godine agresije, nerijetko zajedničkim naporima, pokušavale podijeliti Bosnu i Hercegovinu i pripojiti njene „etnički očišćene“ teritorije vlastitim nacionalnim državama.  

Taj pohod je završio zločinom genocida u Srebrenici i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, koji su izvršile vojska i policija Republike Srpske uz pomoć vojnih jedinica iz Srbije. Rezultati su bili katastrofalni sa preko stotinu hiljada mrtvih, stotinama hiljada raseljenih, desetinama hiljada ranjenih kao i hiljadama silovanih.

Pohod na državu Bosnu i Hercegovinu je skupo koštao i one koji su ga pokrenuli. Ovaj region je bio u mraku duže od decenije, što zbog ratnih razaranja, što zbog posljedica razorenih ekonomija.  

Imajući u vidu historiju, koja je, kako kažu, učiteljica života, onda bi trebali naučiti iz svijetlih svjetskih primjera, kako se postižu trajna primirja i uspostavljaju dugi periodi mira i prosperiteta. Dva osnovna temelja takvih učinkovitih pomirenja su ISTINA i PRAVDA! Bez to dvoje, svaka inicijativa znači pusto spletkarenje koje donosi nove probleme. Na prostoru bivše Jugoslavije desilo se dosta zla u posljednjoj deceniji 20. stoljeća. To zlo se mora identifikovati i nazvati pravim imenom. Historija nas uči da, kad god su se dvije strane dogovarale na račun treće, sve je kretalo naopako za svaku stranu, i dvije koje se dogovaraju, i treću koja se nije uzimala u obzir.  

Kada je u pitanju sveukupan odnos Srbije i Hrvatske, on je temeljno važan za mir na ovim prostorima i prosperitet svih naroda i građana. Bilo koji pokušaj dogovora bez Bosne i Hercegovine ili bilo koji pokušaj mirenja na račun Bosne i Hercegovine, vodi u nove probleme. To nikad do sada nije prošlo drugačije, a uvjeren sam da neće proći ni u budućnosti. Smatram da bi u ove procese obavezno trebali biti uključeni predstavnici Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. 

Narod kojem pripadam je miroljubiv i to je pokazao bezbroj puta do sada. Uvijek smo spremni biti dio prosperitetnih inicijativa zasnovanih na istini i pravdi, i nikako drugačije. Svi koji se dogovaraju i mire trebaju znati da s velikom pažnjom pratimo takve inicijative. 

Uvjeravamo svoje komšije, a poučeni dogovorima i događajima iz bliže i dalje prošlosti, da bilo kakav dogovor, koji je na štetu Bosne i Hercegovine ne može proći. Posebno ne na račun onih koji su spremni i umrijeti za svoju domovinu, kao i mnogo puta do sada.

Bosna i Hercegovina je digla cijeli svijet na noge tokom posljednje agresije na njenu teritoriju i stanovništvo. Do tada mnogi nisu ni čuli za našu zemlju, ali su brzo saznali sve što je bilo potrebno. 

Danas ne postoji niti jedan pedalj na planeti gdje ne žive naši ljudi. Imamo prijatelje u svim zemljama svijeta, a posebno uživamo duboko razumijevanje u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj Uniji, koji su svjesni da se remećenjem mira u našoj zemlji dovodi u opasnost mir na Balkanu pa i šire. 

Zato još jednom pozivam sve one koji idu u smjeru pomirenja, što pozdravljamo, da računaju da bilo koji razgovori o zdravim odnosima na Balkanu, ne mogu proći bez Bosne i Hercegovine i onih bez kojih se u Bosni ništa riješiti ne može. Također, uvjeravamo sve lidere koji i dalje pokazuju aspiracije prema našoj domovini, na šta smo posebno osjetljivi poučeni iskustvom, da smo vrlo odlučni živjeti i opstati na ovom prostoru, napisao je reis Kavazović.