Sud zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici ... počinjena sa posebnom namjerom da se dijelom uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; te u skladu s tim zaključuje da su to djela genocida. Ovo je prva istaknuta rečenica u „Izvještaju o negiranju genocida u Srebrenici 2020“, a koja predstavlja citiranje Međunarodnog suda pravde.
Da, u Srebrenici se desio genocid. I potrebe za ponavljanjem nema, ali ima još onih koji to negiraju. Upravo zbog toga je direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Emir Suljagić učestvovao u pravljenju ovog izvještaja, a vodeća istraživačica i autorica publikacije je Monika Grin (Monica Green). Osim Suljagića, učestovali su i Hikmet Karčić, Admir Mulaosmanović, Hariz Halilović, Hasan Hasanović, Nedim Jahić, Mirnes Sokolović, Amra Begić-Fazlić i Šefika Đozić.
- Ove godine se navršava 25 godina od genocidne operacije u Srebrenici i oko nje, kao dijela širokog i sistematskog tri i po godine dugog pokušaja uništenja Bošnjaka kao naroda, a Bosne i Hercegovine kao države. Također se obilježava 25 godina negiranja genocida. Umjesto da se smanji vremenom, poricanje genocida posljednjih je godina postalo još podmuklije - na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini – dio je Suljagićevog predgovora.
Kako je pojašnjeno, izraz "etničko čišćenje", koji su počinioci genocida skovali devedesetih godina prošlog stoljeća radi normalizacije svojih praksi, strani komentatori su prihvatili kao sredstvo izbjegavanja moralno, pravno i politički jasnije terminologije. Širom svijeta, srpska politika u BiH shvaćena je ne kao genocid, već kao "etničko čišćenje", ne kao prisilna deportacija, već kao "seoba stanovništva", ne kao sistematsko silovanje, već kao žalosni nusproizvod rata.
Na 60 strana “Izvještaja o negiranju genocida u Srebrenici 2020” obuhvaćen je svaki aspekt genocida i problematika, od historijskog konteksta, rata u BiH (1992.-1995.), genocida u Srebrenici, a onda prikrivanja dokaza, procesuiranja i presuda, poslijeratnog poricanja genocida...
- Negiranje genocida odnosi se na svaki pokušaj poricanja, relativiziranja ili minimiziranja genocida i sve se više prepoznaje kao završna faza samog genocida. Kako piše Ričard Hovanisian (Richard Hovannisian): “Nakon fizičkog uništenja jednog naroda i njegove materijalne kulture, pamćenje je sve što preostaje i predstavlja posljednju metu. Potpuno uništenje naroda zahtijeva zabranu pamćenja i gušenje sjećanja. Falsifikovanje, obmana i poluistine umanjuju ono što je bilo na ono što je moglo biti ili možda ono što uopće nije bilo” – piše u „Izvještaju“.
- Negiranje genocida u Srebrenici igra veliku ulogu u regionalnoj politici Balkana, posebno u Srbiji i BiH, gdje je duboko isprepleteno s pojmom odgovornosti. Dokumentacioni centar RS za istraživanje ratnih zločina, zajedno s Biroom RS za odnose sa MKSJ, izdao je 2002. godine takozvani Izvještaj o slučaju Srebrenica. Među višestrukim uvredljivim tvrdnjama iz ovog izvještaja navodi se da u Srebrenici nije ubijeno više od 2.000 Bošnjaka, te da su svi bili naoružani vojnici, a ne civili – stoji u “Izvještaju o negiranju genocida u Srebrenici 2020”.
Izvještaj je dostupan na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku.