Površina od skoro 50.000 hektara obradivog zemljišta ogroman je semberski potencijal, koji je ovu regiju odvajkada karakterizirao kao „žitnicu Bosne i Hercegovine“.  

Sistemske mjere

U kojoj mjeri je taj prirodni resurs iskorišten i može li Semberija proizvesti puno više žitarica, mesa, mlijeka i povrća nego do sada, pitali smo Mileta Mirkovića, dugogodišnjeg privrednika, bivšeg direktora Poslovnog zadružnog saveza „Agrosemberija“.

Nezaobilazan faktor

- Semberija treba i može da bude značajan i nezaobilazan faktor u BiH kada je u pitanju proizvodnja hrane. Naš problem u BiH je u tome što proizvodimo svega 30 posto vlastitih potreba pšenice i to jeste problem.

Povrća možemo proizvesti dovoljno, zajedno s Lijevče poljem. Kukuruza, mesa i mlijeka možemo proizvesti za vlastite potrebe. Nažalost, mesa proizvodimo oko 50 posto naših potreba. Voćarstvo ćemo prepustiti tradicionalnim voćarskim krajevima, Majevičanima, onima u Potkozarju i u drugim regionima – ističe Mirković. 

On kaže da mi u BiH, nažalost, nemamo sistemske mjere koje bi nas dovele do tog cilja, da regija poput Semberije proizvede dovoljno hrane za veći dio BiH. 

- Agrarna politika u BiH nije u funkciji razvojapoljoprivrede. Posjedi su mali i usitnjeni. Francuzi su svoju poljoprivredu okrupnjavali 55 godina. Taj proces mora pratiti razvoj industrije, jer mali i srednji proizvođači hrane, kada se ugase, moraju imati mogućnost da se zaposle nakon toga u industriji kako bi obezbijedili egzistenciju za sebe i svoju djecu. Zadruge su jedini oblik organizovanja koji je u svijetu proglašen za jedinstven sistem koji doprinosi smanjenju siromaštva – smatra Mirković.

Dodaje da zadruge trebaju okupljati male i srednje poljoprivrednike, da bi ih zaštitile od nelojalne konkurencije i eksploatacije. Međutim, zadruge su kod nas ugašene, one više ne funkcioniraju. Kod nas funkcionira samo linija proizvodnje i otkupa mlijeka.

Udari monopolista

Poljoprivrednici su izloženi udarima monopolista i uvozničkih lobija, upozorava on.

- Naši mlinari odrede otkupnu cijenu pšenice 25 feninga za kilogram, a cijena je 40 feninga. Tu nema nikakve računice. Zbog toga mali proizvođači sve više propadaju, veliki se još više bogate - kaže Mirković ističući da su sistemske mjere ključ za promjenu stanja u oblasti agrarne proizvodnje i osiguranja dovoljno hrane za domaće potrebe.

Sistem podsticaja u poljoprivredi nije dobar

Mirković ističe da ni sistem podsticaja u poljoprivredi nije dobar, jer se ne može kontrolirati, tako da u bh. agraru vlada totalna dezorganizacija.

- Sistem podsticaja je selektivan. Favorizuju se krupni proizvođači, dok sitni poljoprivrednici padaju. Malih proizvođača je 80 posto. Neka preslikaju agrarnu politiku iz bivše Jugoslavije. Ne moraju otkrivati toplu vodu. Sve će im se samo reći - kaže Mirković naglašavajući da su čak i udruženja poljoprivrednih proizvođača podijeljena po stranačkom principu, što je, prema njemu, nedopustivo.