Zoran Čegar, zamjenik komandanta Specijalne jedinice FUP-a i nekadašnji zamjenik komandanta Specijalne policije MUP-a RBiH, govorio je za "Avaz" o 2. maju, danu odbrane Sarajeva, kada su snage bivše JNA krenule u ofanzivu prema zgradi Predsjedništva BiH.
- Prošlo je veoma mnogo vremena od tih događaja. Bilo je gadno. Niko se ne sjeća finog iz tog vremena. Sada mi je gore nego onda. Tada smo znali ko nam je neprijatelj i koga da se čuvamo. Sada ga ne vidimo, ovdje se borimo protiv nevidljivog neprijatelja. Pokupite virus, a ni ne znate da ste ga pokupili - kaže na početku razgovora Čegar, bivši pripadnik Odreda policije "Bosna", danas zaposlenik Federalne uprave policije.
Kada pred sobom vidite barijeru, kaže Čegar, ona se sklanja i rješava, a danas je drugačije.
- Bilo je svega, Dobrovoljačka, Predsjedništvo. Kada se napuštala komanda, bilo je dogovoreno da idu predsjednik, Kukanjac, njegovi najbliži saradnici i naši koji su bili u avionu, koji su se vraćali iz Lisabona. No, kada je krenulo, Kukanjac je sa sobom poveo sve, jer niko nije htio ostati. Samim time oni su iritirali branioce, jer nije tako dogovoreno. Kada su izašli na Dobrovoljačku, oni su zapriječeni malo prije mosta, kod "Dva ribara", i desilo se što se desilo - prisjeća se Čegar.
Kaže Čegar da nije ubijeno ni 600 ni 1.000 ljudi, kako neki tvrde, nego tačno šestero.
- Jedan vojnik, jedna žena, građansko lice, tri pukovnika i jedan potpukovnik. Tako je bilo. Svi mogu pričati šta hoće, svi su čuli nešto, ali ja sam vidio, ja sam spašavao i ranjene, ali i izvlačio mrtve. Tako je bilo, nemam razloga da lažem - kaže Čegar.
Ko god je nešto uradio, ko god je kriv, neka odgovara za svoj zločin, ali Čegar, kako nam je rekao, ne želi nikome da nešto pakuje.
- Sutradan, branili smo Predsjedništvo. To je ključna bitka. Tada su trebali zauzeti zgradu. Bila je bitka. Pokušali su tramvajima i nekim vozilima Hitne pomoći da se probiju do Predsjedništva. Nisu uspjeli - govori Čegar.
No, spriječili su ih branioci i pripadnici Odreda policije "Bosna".
- Mi smo to odbranili. Ali, najgore je što ljudi koji su bili u četničkim formacijama, danas pričaju kako je bilo u Dobrovoljačkoj, ispred Predsjedništva, i sada su rukovodioci štabova. Sve ovo što se danas dešava, ja se za to nisam borio - kaže Čegar.
Čegar, koji je prvih dana rata, rame uz rame s Draganom Vikićem i Jusufom Pušinom, protiv kojih su podignute optužnice za pojedine događaje iz tog perioda, ali i s brojnim drugim borcima, branio vitalne institucije, ističe kako je danas najveći problem nepravda koja se nanosi borcima.
- Meni danas nije proslava, meni je danas žalost. Poginuli su moji prijatelji, moji saborci. Ubijen je i dio građana koji su bili tu. Ne mogu ja to slaviti. Razumijete. Tuga - kaže Čegar.
Prisjetio se i zapaljenog tramvaja.
- Tramvaj nije zapaljen zato što su građani bili unutra. Lažu. U tramvaju su bili četnici, koji su ušli unutra kako bi prišli Predsjedništvu. Međutim, to su nama građani javili i mi smo njih sačekali. Bila je teška bitka, žestoka - rekao je Čegar.
Kaže i da danima nije spavao. Tek je 4. maja navečer legao.
- Bio sam u biblioteci. Spavao sam kao beba, sat spavao, sat plakao - zaključio je Čegar.
