Za vrijeme pandemije koronavirusa, većina ljudi doživjet će stres, samo sigurno različitog intenziteta, kazala je za "Avaz" psihoterapeutkinja Nermina Vehabović-Rudež.

Normalno je da se pojavljuje strah

- Neki će doživjeti izraziti stres, a neki će cjelokupnu situaciju doživjeti na nivou traume, može doći i do retraumatizacije postojeće traume koja nije razrađena. Treba istaknjuti da će neke osobe proći bez ikakvih posljedica u psihološkom smislu. Sve to zavisi od toga kako osoba gleda na cjelokupnu situaciju, kakva su njena dosadašnja iskustva i karakteristike njene ličnosti – kazala je dr. Vehabović-Rudež.

Ovo je situacija, dodaje, koja je "nenormalna", a sve reakcije koje osoba osjeti su normalne. Ono što je normalno je da se pojavljuje strah. Strah je prirodna emocija i ima zaštitnu funkciju, ali ako ga ima previše, ometa nam kvalitet življenja.

- Važno je da se ne plašimo svog straha od virusa, da pričamo o tome, da podijelimo sa svojim najbližima i da na neki način uradimo sve kako bismo, zapravo, smanjili opasnost od zaraze. Može se javiti i anksioznost, a to je pojačan strah od nečega što je nepoznato, lebdeće, nevidljivo – istaknula je Vehabović-Rudež.

Virus je nepoznat, virus nije vidljiv i mi, govori, ne vidimo prijeteću opasnost od nečega konkretnog. Negdje je tu, a ne znamo gdje. Upravo to što nema osjećaj kontrole nad situacijom i virusom razvija određene tjelesne, emotivne i misaone reakcije kod ljudi, kao što su lupanje i ubrzan rad srca, preznojavanje, stezanje u želucu, drhtanje želuca, osjećaj knedle u grlu, misli koje su konfuzne, nemogućnost koncentracije, osjećaj hladnog ili toplog u tijelu, potreba da se ide što češće u WC, katastrofične misli i slično.

- Ono što tada najčešće osobe rade jeste potreba da pobjegnu iz te situacije, postaju motorički nemirne, konzumiraju previše kafe, cigareta, čak i medikamenata za smirenje bez kontrole. Ono što se dodatno očekuje su panični napadi, a to je kada osoba procijeni da nema utjecaja na bilo šta, odnosno da nema izlaza iz situacije. Panični napad pojavljuje se iznenada u toku dana, traje kraće vrijeme i povlači se. Simptomi su takvi da osoba misli da će poludjeti, umrijeti, osjeća probuđenost cijelog organizma, ima plitko disanje, osjećaj gušenja, vrtoglavice, čak i mogućnost nakratko gubitka svijesti – kaže Vehabović-Rudež.

Kako možemo sebi pomoći u ovim situacijama? Prvo i početno i kod anksioznosti i kod panike je duboko disanje - duboki udah na nos i izdah na usta. Zatim, bilo kakva fizička aktivacija, dakle unutar svoje kuće da se aktiviramo fizički - neki rad, tjelovježba, molitva, humor, pjevanje, pisanje priča, kuhanje, duže tuširanje, bilo kakav kreativan rad...

Također, usmjeriti misli na neke aktivnosti koje nam mogu zaokupiti pažnju ili usmjeriti misli na skorašnje planove, šta bih volio da uradim ili šta ću raditi kad ovo sve prođe. Dakle, stabilizacija samog sebe se radi na taj način. Volim reći da svako za sebe može naći ono što ga smiruje, ali treba isprobavati i različite nove strategije zaštite da bi znao šta mu najviše odgovara. Ako osoba ne uspije da se sama stabilizira, 24 sata dnevno dostupna je psihološka pomoć putem telefona, maila, Instagrama..

Bitno je da sada jačamo naše međuljudske odnose

- Na kraju, ono što je važno da razumijemo je da mi nastavljamo svoj život, naše osnovne životne uloge su ostale iste. Neke su malo umanjene, ali smo i dalje braća, sestre, majke, očevi, partneri, dakle nastavljamo uz samo nešto izmijenjenim okolnostima te zbog toga organizam pokušava da se privikne na te nove okolnosti. Važno je reći da mi te okolnosti ne mijenjamo nego sebe pokušavamo prilagoditi na njih, što je jedino i moguće da bismo preživjeli. Bitno je da sada jačamo naše međuljudske odnose, da budemo solidarni i da pratimo upute koje dobivamo od stručnjaka – savjetuje Vehabović-Rudež.