Bakir Izetbegović, lider SDA, obratio se danas prisutnima na Kongresu ove stranke.

On je rekao da su napravljeni bitni pomaci u protekle četiri godine, ali je, kako je istakao, moglo bolje i više da nije bilo rivalstva.

Njegovo govor prenosimo u cijelosti: 

- Dobrodošli u Zetru, na 7. kongres Stranke demokratske akcije koji je okupio do sada najveći broj delegata, i koji će se baviti najkrupnijim pitanjima i problemima s kojima se suočavamo u posljednjoj deceniji. 

Predsjednici SDA uvijek imaju isti problem kada koncipiraju izvještaje o radu SDA između dva kongresa – kako kondenzovati u pola sata izlaganja osvrt na događaje i rad stranke koji su imali izuzetan intenzitet u prethodne četiri godine? I ovaj put je to tako – svijet se rapidno mijenjao u ovom vremenu, većinom na lošije, malo toga je ostalo isto. I sve se to odražavalo na BiH.

Operativna politika je rješavanje problema. I SDA ih je, zajedno sa partnerima u vladama čiju su okosnicu činili HDZ, SDS, PDP i SBB, rješavala. Napravljeni su bitni pomaci u prethodne četiri godine. Naravno, moglo je više i bolje da je bilo manje rivalstva, a više mudrosti, koordinacije i iskrenosti.

Problemi su nam dolazili iz svijeta koji se sve turbulentnije mijenjao, ali su izvirali i iz naše skore prošlosti koja nam se uporno vraćala.

Ratovi na istoku, porast globalno raširenog terorizma i ekstremizma, bujanje islamofobije, nasilje nad muslimanima bukvalno na svakom dijelu planete, pokušaj vojnog udara i kontinuirani pokušaji destabilizacije demokratski izabrane vlasti u Turskoj, kulminacija migrantske krize, ekonomsko rivalstvo Kine i SAD, vojno rivalstvo Rusije i NATO-a, trakavica sa Brexitom, jačanje suverenizma i radikalne desnice koji slabe koheziju Evropske unije, starenje populacije u zemljama EU, privreda ovih zemalja koja unatoč tome nastavlja da raste i privlači mladi naraštaj kompletnog Balkana, sve vidljiviji efekti neodgovornog i sebičnog iscrpljivanja Planete – globalno zagrijavanje, suše i poplave, zagađenje zraka, vode, zemlje, hrane, itd.

Odnosi u trouglu Srbija – BiH – Hrvatska nisu napredovali; paternalizam i miješanje u unutarnje stvari BiH su rasli. Srbija i Hrvatska su ulagale u naoružavanje najintenzivnije od vremena završetka ratova. Otvorena pitanja poput demarkacije granica nisu rješavana. Oba susjeda su nastavila da troše vodne resurse BiH bez pravične naknade. Hrvatska, unatoč opetovanim zahtjevima Predsjedništva i Vijeća ministara BiH nije vratila imovinu naših firmi vrijednu milijarde eura.

Počela je gradnja Pelješkog mosta kojim se zatvara izlaz BiH na otvoreno more garantovan Konvencijom Ujedinjenih naroda. Presude za udružene zločinačke poduhvate Prliću i grupi, a zatim i Karadžiću i Mladiću, koji su sezali do ratnih vlada u Beogradu i Zagrebu, nisu dovele do pokajanja i pijeteta prema Bosni i Hercegovini i žrtvama dva UZP-a. Dapače, zajedno sa najutjecajnijim političkim predstavnicima Srba i Hrvata u BiH krenulo se u negiranje presuda Haškog tribunala i glorifikovanje zločinaca.

Umjesto katarze i prihvatanja presuda, u BiH smo dobili političku i ideološku kontraofanzivu sa ciljem izjednačavanja branilaca i agresora, relativiziranja istine o ratnim zbivanjima, kompromitacije uglednih komandanata. Iz vrha Tužilaštva i Suda BiH odstranjeni su Bošnjaci i otpočela je kampanja hapšenja i podizanja optužnica protiv uglednih komandanata Armije i MUP-a RBiH. Dudaković, Mahmuljin, Dreković, Sejdić, Orić, Vikić, Pušina su samo neka od imena branilaca koji prolaze pravosudnu golgotu. Očigledan cilj je kompromitirati ugledne komandante u svakom od korpusa Armije RBiH, kao i u MUP-u BiH, i time dokazati da su sve strane u ratu činile iste stvari. Da nema bitne razlike.

Izjednačavanje branilaca i agresora bi skinulo teret odgovornosti sa strane koja je izvršila agresiju, počinila etnička čišćenja koja su kulminirala srebreničkim genocidom, i omogućilo novu poziciju politici koju oličava SNSD predvođen Miloradom Dodikom. Politici koja otvoreno obećava dovršetak ratnih ciljeva političkim sredstvima. Bez ustezanja se govori o podjeli BiH, o brisanju granice na Drini, crtaju se nove granice na Balkanu. 

Ova politika sve drskije podriva rad institucija koje garantuju stabilnost države BiH – OSA-e, SIPA-e, Ustavnog suda, Tužilaštva i Suda BiH, i pokušava da nametne volju entiteta državi u sferi nadležnosti koje su isključivo državne, u odbrani i vanjskoj politici. Ekspanziju ovakve politike ohrabruje izostanak reakcije bh. pravosudnog sistema, OHR-a i međunarodne zajednice. Stalnim uvredama predstavnika OHR-a, SAD-a, Njemačke – se ispipava puls i reakcije velikih sila i međunarodne zajednice. Nema reakcije kada SNSD organizuje protivustavne referendume, dodjeljuje odlikovanja presuđenim ratnim zločincima poput Karadžića i Plavšić, zaustavlja NATO put BiH, vrši blokadu rada PSBiH. 

Odlučna reakcija domaćih i međunarodnih institucija je izostala i kada je u pitanju protivustavno i protivzakonito djelovanje vlasti u RS prema Bošnjacima i Hrvatima. Mada Hrvata i Bošnjaka u RS ima 15%, oni zauzimaju manje od dva posto pozicija u administrativnom aparatu ovog entiteta, njihove predstavnike u Vladi imenuje SNSD, djeca Bošnjaka nemaju pravo na izučavanje bosanskog jezika u školama, napadi na povratnike i džamije se ciklično ponavljaju. Drugačije i ne može biti u entitetu čiji predsjednik povratnike tretira kao okupatore, jer po njemu – „Bošnjaci ponovo okupiraju Podrinje“.

Stalnim ponavljanjem prijetnji i uvreda ispipava se puls i reakcije patriotskog dijela javnosti, ali i sila koje stoje iza Mirovnog sporazuma potpisanog u Dejtonu.

SDA i HDZ su u pitanjima od strateškog značaja za napredak BiH ostvarili relativno dobru saradnju. To je omogućilo implementaciju Reformske agende, snažan ekonomski oporavak, napredak na evropskom putu, spremnost NATO saveza da aktivira MAP za BiH, početak masovne izgradnje infrastrukture u BiH. Odnose je kvarilo različito gledanje HDZ-a i SDA na izmjene Izbornog zakona. HDZ i HNS insistiraju na promjenama koje bi nametnule dominaciju etničkog principa, ojačale segregaciju i mogle voditi novim podjelama.

Model na kojem se insistira je u koliziji sa stavovima iz Mišljenja Evropske komisije, onemogućio bi implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava, obesmislio bi građanski princip, a time i postojanje multietničkih stranaka u BiH. I metod kojim se kani postići cilj nije dobro odabran – jer treba raditi na relaksaciji odnosa Hrvata i Bošnjaka, recimo – podržati ugovor Islamske zajednice sa državom, onakav kakav imaju Pravoslavna i Katolička crkva u BiH, prestati sa pritiscima i blokiranjem formiranja nove strukture vlasti.

Bošnjačko-bosanska komponenta oličena u saradnji SDA sa DF-om, a zatim i sa SBB-om je bila motor koji je pokretao BiH u pravom smjeru. I ova saradnja je trebala biti bolja. Rivalstvo se prečesto pretvaralo u animozitet štetan za državu i narod. Bilo je kontraproduktivnih napada na premijere Zvizdića i Novalića, neusvajanja izvještaja Vijeća ministara i Federalne vlade, izostanka podrške bitnim zakonima iz Reformske agende. Predizborna kampanja je faktički tinjala sve vrijeme mandata i dobila puni zamah već početkom 2018. Nakon izbora smo učinili sve da se rivalstva i anomoziteti prevaziđu i ostvari puna saradnja u korist države i naroda.

I unutar same SDA se vodila borba za utjecaj i pozicije koja je nanosila štetu stranci, državi i narodu. Svaki bitan i kritičan moment u protekle 4 godine je korišten za ucjene i vlastito pozicioniranje ambicioznih i neodgovornih kadrova koji bez SDA nikada ne bi dobili pozicije u zakonodavnim tijelima. Potvrdili su to zorno izbori 2018, kada su svi imali priliku da provjere koliko ih narod cijeni. Zakon o akcizama, koji je omogućio početak masovne cestogradnje diljem BiH, je bio prilika za raskole i formiranje novih stranaka pod izlikom da će doći do enormnih poskupljenja, da SDA ne brine za standard običnog čovjeka. Nije došlo do poskupljenja, a neke od novoosnovanih stranaka već padaju u zaborav.

Poseban problem koji se generira iz nezrelosti dijela bošnjačkog korpusa bio je radikalizam koji se poziva na islam. Rastući sistem paradžemata, odlasci na strana ratišta, fizičke prijetnje poglavaru i strukturi Islamske zajednice BiH, sve je to prijetilo da uzme maha i okači o vrat Bošnjaka stigmu koju bi teško bilo skinuti. Ipak, odlučnom reakcijom SDA, Rijaseta i državnih institucija radikalizacija je presječena u korijenu.

SDA je davala odgovore na sva bitna pitanja kroz intenzivan rad svojih organa. Zauzimani su jasni stavovi koji su zatim implementirani kroz rad kadrova SDA u zakonodavnim i izvršnim tijelima države, entiteta i kantona.

U protekle četiri godine održano je 12 redovnih i tri svečane sjednice Glavnog odbora, 33 redovne i šest telefonskih sjednica Predsjedništva SDA, 136 sjednica Kolegija SDA, jedna Konvencija i jedan Programski skup stranke. Programski skup održan, ovdje u Zetri, 24. marta 2018. godine je okupio najveći broj stranačkih funkcionera i kadrova u historiji postojanja SDA, pa ga često nazivaju i Saborom SDA.

Savjet SDA je dao poseban doprinos u izradi programskih platformi za lokalne i opće izbore, ali je pomagao premijerima i ministrima u Vijeću ministara i Federalnoj vladi i u izradi potrebnih zakonskih rješenja i strategija.

Asocijacije mladih, žena i Asocijacija Fatma su davale potporu rukovodstvu SDA u svakodnevnoj političkoj debati, a poseban doprinos su dale u predizbornim kampanjama 2016. i 2018. godine.

Savjet načelnika je ostvario plodnu saradnju sa Premijerom i ministrima Vlade Federacije BiH u kreiranju zakona koji posebno utiču na funkcioniranje i život u zajednicama lokalne samouprave.

Sud časti je aktivno djelovao u skladu sa Statutom stranke.

Osvrnut ću se na najbitnije procese, ulogu i djelovanje SDA i njenih kadrova u tim procesima u protekle četiri godine:

EVROPSKI INTEGRACIJSKI PROCES I REFORME: Kadrovi SDA su bili generator reformi i kretanja BiH ka članstvu u EU. Reformska agenda koja je usvojena u julu 2015. na državnom i entitetskim nivoima je u cijelosti bazirana na Programu reformi koji je 2014. izradio Savjet SDA predvođen Denisom Zvizdićem i Fadilom Novalićem. Ovaj dvojac, osnažen mojom podrškom sa pozicije predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH je zatim riješio sve probleme i otpore koji su stajali na putu dobivanja kandidatskog statusa – prilagodbu SSP-a nakon koje je ovaj dokument stupio na snagu, definisanje Koordinacionog mehanizma za pregovore sa EU na koje se čekalo osam godina, predaju Aplikacije za članstvo i preuzimanje Upitnika Evropske komisije, definisanje odgovora na osnovna a zatim i dodatna pitanja iz Upitnika.

Mišljenje Evropske komisije sa preporukama koje je uslijedilo daje nam realnu šansu BiH da, nakon formiranja kompletne strukture zakonodavne i izvršne vlasti, dobijemo status kandidata i otvorimo proces pregovora za članstvo BiH u Evropskoj uniji. Mišljenje sadrži niz preporuka koje vode jačanju vladavine zakona, jačanju građanskog principa u odnosu na etnički, supremaciji države nad nižim nivoima vlasti.

Implementacija reformske agende je bila usporena politikantskim otporima, naročito opozicije. Ipak, dio koji je implementiran dao je impozantne rezultate: na nivou Vijeća ministara usvojeno je 26 strategija, od kojih su neke bile na čekanju godinama, poput strategije saobraćaja, ruralnog razvoja, energetike itd. Uz niz zakona i podzakonskih akata koji su kreirani od Vlade Federacije, strategije i zakoni predloženi od Vijeća ministara su omogućili najznačajniji ekonomski rast i razvoj u postdejtonskom periodu.

Industrijska proizvodnja je rasla preko 4% godišnje, prerađivačka industrija preko 6%. Izvoz je rastao dvocifrenim procentima, u četiri godine ukupno 39%, pokrivenost izvoza uvozom je sa 57% u 2015. porasla na 70% u 2019, najbrže je rastao turizam, skoro se udvostručio u četiri godine, tako da smo 2018. imali preko tri miliona noćenja. Nominalni BDP je rastao prosječno 3% godišnje. Broj zaposlenih je porastao za 109.000 – dakle, moje obećanje o sto hiljada novih radnih mjesta u 10 godina se ispunilo u jednom mandatu!

Federacija BiH je prednjačila i vukla cijelu zemlju naprijed. Sedamdeset posto direktnih stranih investicija je bilo u Federaciju BiH, tri četvrtine novih radnih mjesta je također u Federaciji BiH, kao i 70% turističkih noćenja. Rast prihoda u Federaciji je u četiri godine iznosio 23%, a rast neto dobiti 52%, rast indirektnih poreza je iznosio 53%, a direktnih 30% – ukupno dvije milijarde i 184 miliona više u odnosu na prethodni mandat.

BDP po glavi stanovnika u Federaciji je u mandatu porastao skoro 20% i prešao ciljanih 10.000 KM. Federacija je po glavi stanovnika skoro dvostruko manje zadužena od RS – vanjski dug je u mandatu smanjen za 640 miliona KM, a unutarnji za 334 miliona KM. Kompletan dug PIO fonda koji je prije tri godine iznosio 226 miliona KM je vraćen, čime je rad Fonda stabiliziran. Plaće su u mandatu porasle za 12,5% a penzije za 12,6%.

Poseban napredak je ostvaren u jačanju namjenske industrije, proizvodnja je višestruko povećana, broj novih radnih mjesta je povećan za preko 1.000. Ovo donosi komercijalne efekte, ali i one druge, u ovom vremenu vjerovatno i važnije.

U ovom mandatu su, unatoč teškim otporima, konačno usvojeni zakoni kojima je riješen status penzionera, a zatim i status demobilisanih boraca u Federaciji BiH. Konačno je uklonjeno šatorsko naselje koje su demobilisani borci postavili pored zgrade Federalne vlade prije pet godina. Izdvajanja za potporu boračkoj populaciji na svim nivoima u Federaciji iznose preko 1,5 milion KM dnevno i višestruko su veća od potpore borcima u RS.

Izgradnja infrastrukture nikada nije bila intenzivnija, i tek joj slijedi zamah. Osigurana su sredstva za skoro kompletnu trasu Koridora V-c, za brze ceste sa dugim tunelima prema Goraždu, Neumu, Krajini, za Blok 7. u Tuzli, za niz hidroelektrana i vjetroparkova, za izgradnju i modernizaciju aerodroma u Sarajevu, Mostaru, Bihaću i Tuzli. Ovaj građevinski zamah će uposliti kompletnu domaću građevinsku operativu, morat će se raditi na brzoj proizvodnji novih stručnih kadrova.

INTEGRACIJA BIH U NATO SAVEZ: Prije skoro deset godina u Talinu je održan samit NATO saveza na kom je BiH odobren format saradnje MAP – Akcioni plan za članstvo, ali nam je postavljen tzv. Talinski uvjet – registracija perspektivne vojne imovine na Ministarstvo odbrane kako bismo predali prvi Godišnji nacionalni plan – ANP. Vlasti u RS su iz početka tiho, a zatim otvoreno bojkotovale ovaj uvjet. Dobili smo decenijski zastoj napretka ka članstvu u NATO. Mi smo prvo ulagali napore da se knjiženje izvrši, i ono je izvršeno u Federaciji BiH, a u RS je putem suda uknjižena samo jedna lokacija. Nakon usvajanja reforme Oružanih snaga pod nazivom „Pregled odbrane“, koju smo uz velike otpore opozicije usvojili, krenuli smo u kampanju uklanjanja Talinskog uvjeta. Izgledalo je to kao nemoguća misija, međutim upornom akcijom upravo nas iz SDA ovaj uvjet je uklonjen. U decembru 2018. BiH je pozvana da preda prvi ANP.

ODNOSI SA SRBIJOM I HRVATSKOM: Branili smo uporno suverenitet, dignitet i interese BiH, mada su naši predstavnici znali ostati sami u toj borbi. Insistirali smo na principima međusobnog uvažavanja, reciprociteta i primjene međunarodnog prava kada su u pitanju odnosi sa susjedima. Nismo prihvatili da se otvorena pitanja, poput granica i korištenja vodnih resursa BiH rješavaju bez angažovanja stručnih međudržavnih komisija.

Zbog ovakvog odnosa često smo se nalazili pod političkim i medijskim pritiskom iz susjednih zemalja. Iz Hrvatske su nam uporno dolazile neutemeljene izjave o „hiljadama radikala, povratnika sa sirijskog ratišta“ koje su nanosile štetu međunarodnom ugledu BiH. U Srbiji su sazvali Savjet za nacionalnu sigurnost zbog moje izjave da ćemo jačati namjensku industriju – u komercijalne svrhe, ali i za „ne daj Bože“. Nismo se dali pokolebati, odgovarali smo pravovremenim reakcijama i istinom. Pokušavali popraviti odnose.

IZMJENE IZBORNOG ZAKONA: U uvjetima lošeg funkcionisanja koalicije i snažnog napada opozicije na SDA, ipak smo uspjeli okupiti SDP, DF, SBB i SDA na zajedničkom stavu po pitanju eventualnih izmjena Izbornog zakona. Nismo pristali na etnički koncipirane izborne jedinice, insistiramo na implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava po apelacijama Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, koje će omogućiti svakom građaninu, u svakom dijelu BiH aktivno i pasivno glasačko pravo. Insistiramo na uklanjanju asimetrije u organizaciji i nadležnostima – Doma naroda u Federaciji i Vijeća naroda u RS.

RADIKALIZAM I EKSTREMIZAM KOJI SE POZIVA NA ISLAM: SDA je organizovala niz sastanaka iz kojih je proizašla Zajednička izjava svih bitnih bošnjačkih političkih, vjerskih i intelektualnih autoriteta o radikalizmu i ekstremizmu koji se poziva na islam. Veoma jasni i odlučni stavovi, a zatim i akcija nadležnih institucija koju smo forsirali, presjekli su tendenciju stvaranja sistema paradžemata, odlazaka na strana ratišta i terorističkih akata koji su bili počeli da se dešavaju u BiH.

MIGRANTSKA KRIZA: Putem kadrova SDA u Vijeću ministara i federalnoj vladi smo poduzimali mjere čiji cilj je bio spriječiti masovan ulazak migranata, stvoriti uvjete za normalan život onih koji su ušli u BiH, smanjiti pritisak na dijelove USK u koje se migranti uporno koncentrišu. Problem ulaska migranata u BiH je tretiran, posebno od strane srpskih političara, kao pitanje koje trebaju rješavati isključivo Bošnjaci, na prostoru Federacije koji nastanjuju Bošnjaci. Ovaj problem se tiče cijele Evrope i cijele BiH, i u budućnosti on tako mora biti i tretiran. Dodatne napore treba poduzeti da se pomogne Bihaću i USK.

PRITISAK NA SIGURNOSNE AGENCIJE I PRAVOSUĐE: Branili smo neovisnost i stvarali uvjete za profesionalan rad sigurnosnih agencija i pravosuđa koji su bili izloženi stanom pritisku i pokušajima političkog ovladavanja. Nažalost, stanje u bh. pravosuđu je takvo da niko s njim nije zadovoljan, osim par utjecajnih političara i stranaka koji imaju svoje razloge da štite ovakav rad VSTV.

PRITISAK NA SLOBODU MEDIJA: Dosljedno smo branili i podupirali slobodu medija. Namjeru da se RTV sistem oslabi i postepeno ugasi bojkotovanjem finansiranja smo spriječili tako što smo organizovali naplatu RTV takse putem Elektroprivrede BiH.

PROCESUIRANJE BRANILACA BIH: Uklanjanje Bošnjaka iz vrha bh. pravosuđa je omogućilo masovno pokretanje postupaka protiv komandanata Armije i MUP-a R BiH o kojima sam govorio. SDA je organizovala političku i logističku potporu koju kanimo intenzivirati. Slično smo postupili i 2015, nakon, sjećate se, masovnog hapšenja branilaca BiH koji žive u RS koje je uslijedilo nakon napada na policijsku stanicu u Zvorniku – advokati koje je angažovala SDA su iz pritvora izvukli sve uhapšene.

PRITISAK NA POVRATNIKE U RS: Briga o povratnicima u RS je bila stalna tema rukovodstva SDA. Organizovali smo posebne sastanke na ovu temu, između ostalog i sjednicu Predsjedništva SDA koja je održana 4. 9. 2015. u Banja Luci kojoj je jedina tema bila položaj i sigurnosna situacija povratnika u RS.

Finansijsku potporu smo, putem Federalnog ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, osigurali iz budžeta Federacije BiH. U mandatu je utrošeno skoro 50 miliona KM u ove svrhe. Asfaltirano je 102 km dionica puta, obnovljeno 920 stambenih jedinica, 4 miliona KM su utrošena za obnovu vjerskih i objekata od društvenog značaja, finansijski je podržano zaposlenje za oko 500 povratnika, dodijeljeno je 1411 stipendija, osiguran pripravnički staž za 250 pripravnika, finansiran prevoz za 820 učenika. I sve ovo nije dovoljno, sve ovo treba intenzivirati.

BORBA PROTIV DISKRIMINACIJE: Po mojoj apelaciji Ustavni sud BiH je presudio da 9. januar ne može biti Dan Republike Srpske jer diskriminira Bošnjake i Hrvate. Ovoj presudi su se svim sredstvima suprotstavile vlasti u RS predstavljajući je kao napad na RS i na Srbe. Organizovane su pompezne proslave, protuustavni referendumi i izmjene Zakona o praznicima. Dosljedno smo vodili ovu pravno-političku bitku, Ustavni sud se u protekle četiri godine tri puta bavio ovim pitanjem. Konačna presuda je da RS mora tražiti datum prihvatljiv svima, da to ne može biti 9. januar, dana kada su 1992. godine donesene jednostrane odluke srpskih parlamentaraca o teritorijalnom razgraničenju Srba od druga dva naroda.

Po apelaciji premijera Novalića Ustavni sud Federacije uklonio je diskriminaciju prema Srbima koja je egzistirala u kantonima sa hrvatskom većinom.

POKUŠAJ POKRETANJA REVIZIJE PRESUDE ZA GENOCID: Uložili smo veliki trud u pokretanje revizije, mada je od početka bilo jasno da su šanse minimalne. Svjetski moćnici su odlučili da spriječe novo talasanje na Balkanu, stavili su nam embargo na pravdu kao što su nam u ratu bili uveli embargo na uvoz oružja. Nisu uopće dopustili da pristupimo pravdi. Zaustavili su nas na ulazu u sudnicu. Bez obzira na sve, mislim da smo radi našeg naroda, i radi suda historije morali pokušati dosegnuti pravdu. I ja bih to ponovo učinio. Ali bih to učinio drugačije. Saslušao bih eksperte i savjetnike, ali ne bih ih u svemu poslušao. Preporučili su da ignorišemo stav Suda da je legitimacija našeg agenta upitna, da se to ne pominje u javnosti jer slabi poziciju i šanse za uspjeh apelacije. To nije trebalo ignorisati, trebalo je upoznati lidere svih probosanski orijentiranih stranaka na sastanku u Vijećnici sa ovom dilemom, podijeliti odgovornost. Ne bi se mogli izmaći. Ovako smo se izložili napadima, i ja i SDA, pucanjima koalicije sa SDS i PDP, dali smo kamen u ruke onima koji koriste svaku šansu da pokupe neki politički poen. Da budemo jasni – greška je samo moja, ne prebacujem je ni na koga. Ali na greškama treba učiti. Naročito to preporučujem mladim liderima koji dolaze, i koji sigurno sjede danas u ovoj sali: saslušajte svakoga, a zatim postupite po svojoj savjesti i pameti! Niko neće nositi vašu odgovornost, niti posljedice loše procjene.

LOKALNI IZBORI 2016: SDA je dobila najveći broj glasova i najveći broj pozicija u općinskim vijećima od vremena kada ju je predvodio Alija Izetbegović. Izgubili smo nažalost načelničke pozicije u Srebrenici, Zenici, Bužimu, Visokom, Kalesiji i Bihaću. Osvojili smo poziciju načelnika Općine Centar. Loše lokalno rukovodstvo i loši međuljudski odnosi su redovito bili razlogom pada podrške birača, te su u općinske odbore u kojima je SDA izgubila uvedena povjereništva. Pozicija načelnika opštine Bužim je vraćena dvije godine kasnije, na vanrednim izborima.

RASKOLI I FORMIRANJE NOVIH STRANAKA: Neumjerene ambicije su oduvijek bile razlogom pojava frakcija i raskola u SDA. Ambicije da se napreduje unutar stranačke strukture preko realnog kapaciteta, ili ambicije da se uvede autokratija, da se vlast ne dijeli ni sa kim. U ovom mandatu su takve tendencije kulminirale, pojavila se čitava plejada onih koji smatraju da su trebali biti potpredsjednici, i da mogu biti predsjednici SDA ili neke novoosnovane stranke.

Iz SDA su u godini pred izbore nastale tri nove stranke. Ove stranke su zatim osvojile skoro 100.000 glasova, ali ne na račun SDA. One su oslabile neke druge bošnjačke i građanske stranke. SDA je ovim odlascima faktički ojačala, jer je lakše raditi bez kadrova koji imaju neutemeljeno visoko mišljenje o sebi. Uz njih je otišao i dobar broj nesposobnih i nedovoljno poštenih kadrova. Time je pomognut ranije otpočeti proces čišćenja stranke. Ovaj proces smo vodili svo vrijeme, nekada glasno, a nekada tiše. Ali rezultat je sasvim jasan – osvrnite se oko sebe, mnoga nekada važna lica nisu više sa nama. Nijedan ozbiljan medij ne proziva više kadrove SDA za korupciju i zloupotrebe.

OPŠTI IZBORI 2018: SDA je ostvarila sve ciljeve koje je zacrtala u izbornoj platformi – osvojili smo mjesto člana Predsjedništva BiH, osvojili najveći broj poslaničkih mjesta u svim parlamentarnim skupštinama, od nivoa kantona, preko Federacije BiH do PS BiH. Jedino smo u Tuzlanskom kantonu izgubili od SDP-a sa razlikom od samo 200 glasova.

U RS je naš kandidat izabran za potpredsjednika entiteta, a koalicija Zajedno za BiH je osvojila 4 poslanička mjesta.

Nakon izbora nas je čekalo neugodno iznenađenje – sve stranke bošnjačko-bosanske provenijencije, sa izuzetkom S BiH, su se ujedinile protiv SDA i pokušale da strukturu vlasti uspostave bez nas. U maratonskom procesu pregovaranja smo postupno smirivali tenzije i animozitete, i političke rivale pridobili za partnerstvo.

Prvi, mali ali značajan korak je u Parlamentu Federacije BiH učinila grupa od tri poslanika Nezavisnog bloka, ignorišući stavove rukovodstva. Puni preokret je načinjen sporazumom SDA-SBB-DF koji je omogućio uspostavljanje koherentne strukture zakonodavne i operativne vlasti od kantonalnog do državnog nivoa. Ovaj proces je još uvijek u toku.

Imenovane su vlade sa premijerom iz SDA u Srednjobosanskom, ZE-DO, Bosansko-podrinjskom i Tuzlanskom kantonu. Očekujemo skoro imenovanje kantonalnih vlada u Unsko-sanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Imenovanje Vijeća ministara, Federalne vlade i Vlade Kantona Sarajevo će vjerovatno ići u paketu, kada se postigne dogovor sa SNSD-om i HDZ-om.

Pregovori sa SNSD-om i HDZ-om su bili teški jer su bili praćeni pokušajima Milorada Dodika da dominira, da ucjenjuje, da daje ultimatume, da pokušava nametnuti volju entiteta državi BiH u nadležnostima koje su isključivo državne. Ovakav pristup je logičan slijed onoga što je SNSD radio u posljednjih 13 godina, od vremena pada Aprilskog paketa. Otad traje postupno i sve otvorenije jačanje nacionalističkih i separatističkih tendencija, udara na ustavnopravni sistem BiH, na državne institucije, na pravosudni sistem.

Unatoč svemu, uspjeli smo postići solidan sporazum o principima za formiranje vlasti na nivou BiH sa HDZ-om i SNSD-om. Kada bi se ovaj Sporazum dosljedno proveo, BiH ne bi imala nikakvih problema u funkcionisanju, osigurala bi sigurnost i stabilnost i napravila najveći reformski i integracijski pomak od završetka rata.

Nažalost, unatoč prihvatanju člana 3. ovog sporazuma, koji definiše da će BiH, citiram: „unaprijediti odnose sa NATO u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva, Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH……. uključujući i izradu nacrta i planova“, Milorad Dodik se nastavio suprotstavljati slanju prvog Nacionalnog plana u Brisel. Ovim se zaustavlja NATO integracijski proces BiH, ali se pokušava postići i nešto mnogo opasnije od toga – nametnuti volja entiteta državi i poništiti princip poštivanja usvojenih zakona po sistemu „švedskog stola“ – ovaj zakon hoću, ovaj neću. Ukoliko ovo dopustimo, dovest ćemo u pitanje temelje na kojima počiva stabilnost i perspektiva Bosne i Hercegovine – ustavnopravni sistem i vladavinu zakona, i bit ćemo krivi za sve sljedeće ucjene, ultimatume, zastoje i dominaciju koju će ostvariti snage koje odavno obećavaju raspad BiH.

SNSD je već napravio blokadu rada Parlamentarne Skupštine BiH. Sada prijeti nizom mjera koje znače udar na državu BiH i Dejtonski mirovni sporazum. Između ostalog, vraćanjem nadležnosti koje su prenesene na državni nivo.

Postoje historijski trenutci kada treba reći – Dosta! i odmjeriti snage sa onima koji su umislili da su dominantni i da mogu diktirati. Ovo je takav trenutak. Za naše, za njihovo, i za dobro svih građana BiH moramo im pokazati gdje su granice. Međunarodna zajednica koja je u prethodnoj deceniji svašta tolerisala, konačno se probudila. To svjedoče zaključci sa vanredne sjednice Vijeća za implementaciju mira od 29. avgusta. Vrijeme je da se svi u BiH, uključujući i SNSD i njihovog predsjednika, nauče poštovati bazične vrijednosti i principe koje svima trebaju – Ustav, zakone, zakletve koje su položili, partnere, komšije.

Toliko za sada o onome što smo prošli, što je iza nas. Čeka nas puno posla na usvajanju važnih dokumenata koji će trasirati put SDA u vremenu koje je pred nama.

Hvala vam - poručio je Izetbegović.