Subota, 29. juni
Osigurani šatori i obroci
Prethodna tri dana imali smo brojne sastanke, a sve kako bi obilježavanje 509. „Dana Ajvatovice“ proteklo u što boljem redu. Već smo se dogovorili s predstavnicima Oružanih snaga BiH da oni spreme obroke za konjanike, a mi da osiguramo namirnice koje su potrebne. Za danas i sutra pripremljeni su doručak, ručak i večera. Ukupno 1.800 obroka. Pripremljeni su i šatori za smještaj konjanika u Pruscu. Poseban je osjećaj vidjeti kako ponosno na bijelim, smeđim, crnim konjima paradiraju konjanici u narodnoj nošnji.
U 15 sati planiran je sastanak svih konjanika u Donjem Vakufu kod Salke Halilovića i srednje škole. Defile, bajraci, državne zastave... Milina gledati. U 18 sati okupili smo se svi u Pruscu. Svi su se lijepo smjestili. Akšam se klanja u Hasan Kjafijinoj džamiji, poslije zikr. Oči se nagledale te ljepote, duša nahranila ispunila.
Nedjelja, 30. juni
300 konjanika, najbrojniji s Karaule
Ustao sam rano jutros. Probudio sam se vedar. Posebno mi je drago što do sada sve prolazi u najboljem redu. Niko se ne žali ni na šta. Svi zadovoljni. Na ovogodišnjoj manifestaciji učestvuje skoro 300 konjanika iz Zenice, Tuzle, Sarajeva, Brčkog, Mostara, Foče, Zvornika, Doboja, Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Glamoča...
Kao i proteklih godina, najbrojnija je bila konjica iz Karaule sa 80 konjanika. U defileu su učestvovali svi imami Medžlisa Islamske zajednice Donji Vakuf, predstavnici turskog vojnog orkestra „Mehter“ te brojna jedinica izviđača iz ove zemlje i Elči Ibrahim-pašine medrese Travnik, kao i predstavnici Mreže mladih Medžlisa Islamske zajednice.
U ranim jutarnjim satima bila je prozivka konjice, bajraci su postavljeni da se vihore. Okupljanje je ispred Handanije džamije. Odatle su se sigurnim galopom, uzdignutih glava uputili prema Ajvatovici. Inače, tradicionalna primopredaja bajraka je u znak sjećanja na događaj iz 1947. godine, kada je bajrak bačen u Vrbas, a Ajvatovica zabranjena. Muftija travnički Ahmed ef. Adilović, koji je sve vrijeme rukovodio svime, te maksimalno se zalagao da sve prođe kako treba, bajrak je predao Merzuku ef. Grabusu, imamu džemata Karaula.
Konjanici su krenuli, a za njima i na hiljade vjernika. Ide se prema Ajvaz-dedinoj stijeni, kroz koju smo prošli. Prvo bajraktari, potom vjernici. Očaran sam dok gledam tu ljepotu. Nakon proučene dove i bogatog programa planirano je obraćanje izaslanika reisu-l-uleme Vahida ef. Fazlovića, muftije tuzlanskog. Uručene su i zahvalnice učesnicima i dodijeljene plakete Esadu ef. Slipcu.
Ponedjeljak, 1. juli
Radni vikend je iza mene, ali nema umora
Sinoć sam kasno zaspao. Malo od umora, malo od uzbuđenja, san se „razbio“. No, to mi nije smetalo da danas ustanem na sabah na vrijeme i ne spavam više. Radni vikend, ali umora nema. Ljudi me zovu, drago mi je da su reakcije pozitivne. Posebno im se svidio bogat vjerski program koji smo imali na Ajvatovičkoj livadi.
Nakon jutarnjih obaveza, kojih je dosta bilo privatnih, uputio sam se prema mjestu gdje je jučer dovilo na hiljade vjernika. Danas čistimo Prusac. Krenuli smo redom, očistili put, livade. Umora je bilo, ali i lijepog muhabeta. Kasno uvečer odvezli smo smeće na deponiju. Po dolasku kući dobro mi je došla kahva. Baš me osvježila.
Utorak, 2. juli
Prusac poslao lijepe poruke svijetu
Iz Prusca smo poslali lijepe poruke, slike... Bosna i Hercegovina, ali i regija, mogle su da svjedoče jednoj velikoj zajednici muslimana, jednoj dobroj organizaciji, događaju koji je zaista značajan za nas muslimane, ali i za sve druge, da pokažemo koliko smo jedinstveni, koliko volimo vjeru i koliko su nam bitni svi ljudi koji u ovoj zemlji žive.
Posebno mi je drago da je iz godine u godinu sve više onih koji se vraćaju na dovište baš kako je rečeno: „Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, opet će doći“. Tako je i kod nas. No, lijepo je vidjeti i da je dosta bilo omladine, novih lica... Organizacioni odbor analizirao je dešavanja od proteklih dana. Zaključak je da je sve proteklo u najboljem redu. Nije bilo povrijeđenih.
Srijeda, 3. juli
Najveće dovište u Evropi, 50.000 vjernika
Prema našim provjerama, što u Prscu, što na samoj livadi Ajvatovice, bilo je oko 40 do 50 hiljada posjetilaca. I ove godine pokazali smo da je Ajvatovica najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni. Po broju vjernika koji su došli potvrdili smo da je ona duboko ukorijenjena u identitet Bošnjaka s tradicijom dugom pet stotina godina.
Ponosni smo na svoju vjeru, tradiciju i kulturu, što je ujedno i bio moto ove Ajvatovice, koja je pokazala da ovaj događaj živi i da će još, ako Bog da, živjeti hiljadama godina.
Četvrtak, 4. juli
Legenda o Ajvaz–dedi
O Ajvatovici i samom događaju ne mogu pisati, a da ne spomenem legendu koja kaže da je čuveni prusački alim i učenjak Ajvaz-dedo u šumi na planini Šuljagi pronašao izvor pitke vode koja je bila prijeko potrebna mještanima.
U blizini izvora nalazila se stijena visoka trideset i duga 74 metra, koja se ispriječila njegovom naumu da postavi cijevi kojima bi proveo vodu u šest kilometara udaljeni Prusac. Odlučio je klanjati četrdeset sabah-namaza i molitvom zatražiti od Allaha, dž. š., da rastavi stijenu.
Četrdeseto jutro je zaspao i usnio da su se sudarila dva ovna i da se od siline njihovog sudara stijena razdvojila. Kada se probudio, ugledao je raspuklu stijenu iz koje je potekla voda.
Zahvaljujući njemu, ovaj grad oživi, mještani se imaju čemu radovati, a vjernici s ovog mjesta napojiti duše.
Petak, 5. juli
Džuma i hutba
Kraj sedmice, već osjećam umor. No, sinoć do kasno u noć pisao sam ovaj dnevnik. Drago mi je da sam mogao prenijeti svoj pogled na sve. Zadovoljno oko ponoći završavam ove redove.
Prije jacije-namaza pripremao sam hutbu. Džemat koji vodim je velik, lijep, složan... Petkom je naša džamija puna, a ja, kao imam, volim da svojim džematlijama uvijek ispričam nešto novo, naučim ih vrijednostima vjere. Jer, zadovoljan džematlija je za mene najveće bogatstvo.
