Sve što je Bosna i Hercegovina tražila od Zekerije Kadrića zvanog Zeka, dao je za nju.
Sa dva sina uzeo je puške u ruke i otišao u rov da brani državu. Sina Sulejmana dao je za domovinu. Poginuo je 7. avgusta 1994. godine u oslobađanju Visa kod Gračanice.
Ide na infuziju
U miru je vodio četu izviđača “Sulejman Kadrić Ćeman” nazvanu po njegovom sinu šehidu.
Zeko je uvijek bio tamo gdje je trebalo, a danas je pao na bolesničku postelju. Živi u trošnoj kući u Brijesnici Maloj u općini Doboj-Istok, a ponos mu ne da kukati i moliti za pomoć.
- Kako vidite, mene nestaje, bolest me skrhala, neimaština zakucala na vrata. Najniža penzija i invalidnina odoše za lijekove. Dva puta ležao sam na Klinici za plućne bolesti u Tuzli, dva puta u Gračanici. Ne da mi disati, pa sam sebi nabavio bocu s kisikom. Nemam automobil, a dva puta, ujutru i uveče, mora se na infuziju u Klokotnicu - jada se Zekerija.
Tri ranca
Kaže da mu je najteža bol kada zna da je sa sinovima branio državu, izgubio sina za nju, a danas je zaboravljen.
Priča kako mu je žao i supruge Behije, koja se kreće uz pomoć štapa, nakon tri operacije zbog osteoporoze. Sjeća se tri i po godine rata i hladnog rova, kada je njegova supruga svaki treći dan spremala tri ranca hrane za njega i dvojicu sinova od svoje sirotinje, za ratišta. Započeo je gradnju kuću mlađem sinu Almedinu pa stao. Bolest ga je preduhitrila.
Odličja iz gimnastike
Kao talentirani gimnastičar u bivšoj Jugoslaviji Zekerija je osvajao brojna odličja.
Četiri zlatne medalje ima na razboju i konju s hvataljkama. Čak 76 puta dobrovoljno je dao krv i uvijek je prvi stajao u redovima kada je trebalo nekome pomoći.
