Migranti o kojima niko nije preuzeo brigu, ni IOM ni Crveni križ, oni koji mjesecima borave van prihvatnog centra ''Bira'', prevoze se na novu lokaciju Vučjak, nadomak Bihaća.
Policijski službenici uz pomoć specijalaca i pojačanja i iz drugih gradova Unsko-sanskog kantona, do sada su, u četiri autobusa, sa ove lokacije ispratili nekoliko stotina migranata koji nisu pružali otpor.
- Svi oni smještani su na Vučjaku, novom mjestu za prihvat i smještaj migranata. Prva tri šatora montirana su danas i u njima ima dovoljno mjesta za sve pristigle migrante na ovu lokaciju, kazao je Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Grada Bihaća, dodajući da Crveni križ, novu lokaciju za migrante na Vučajku može opremiti sa šatorima za oko 1.500 migranata. Osim šatora, migrantima je osigurana hrana i piće, koju je, saznajemo, nekolicina migranata, na "Vučjaku" danas negodujući, prvobitno odbijala. Više od 50 migranata, po dolasku na "Vučjak" napustilo je ovu lokaciju, uputivši se kroz šumu do Bihaća.
Podsjećamo, do danas je ispred ''Bire'', svakodnevno bilo više od 700 migranata koji su u nepodnošljivom mirisu, među smećem, na livadi – živjeli, spavali i hranili se. Za njih nije bilo mjesta unutar ''Bire'' koja je odavno popunila svoje kapacitete. Nije bilo mjesta, ali ni hrane pa su se sami snalazili, čekajući da se oslobodi mjesto više unutar objekta. Zbog svega toga, incidenti i fizički obračuni među migrantima su sve češći, priča nam Pakistanac Haris, koji na ovoj livadi živi dva mjeseca.
- Ljudi se puno tuku ovdje ispred centra. Osiguranje to ne može kontrolirati jer je puno ljudi u kampu. Mi odemo, kupimo sebi odjeću i hranu, ali dođu drugi migranti i sve nam uzmu. Sada je i policija tu, gladni smo, više ne možemo često ići u market. Nemamo odjeće, nemamo se gdje okupati, nemamo hranu, nemamo ništa. Dosta je i bolesnih među nama, ali i svakodnevnih tuča. Oni koji nemaju novac, dođu s noževima otimaju nam sve što imamo – priča nam Haris, koji je ispred ''Bire'' živio dva mjeseca.
Posljednjih dana, migranti su pod budnim okom policije, koja je danonoćno na terenu. Pokušavaju uliti i vratiti sigurnost među građane koji su, tvrde, u stalnom strahu za vlastitu sigurnost jer je broj migranata skoro pa nadmašio broj stanovnika u gradskoj zoni i prigradskim naseljima.
