Subota, 4. maj
Malo ko zna moju malu tajnu
Još danas nam je u posjeti stariji sin Boris s porodicom. Unuk Lazar ima tri i po godine i teško se oprašta od nas, nakon osam dana prazničnog boravka u našoj porodičnoj kući. Volimo ga, ali sada mora da ide i počinje višesatno spremanje kuće koju kao da je zadesila mini oluja...
Popodne zovu me prijatelji, prvo jedan, pa drugi, treći i tako redom sve do predvečer (a tako je skoro svaki dan) pitajući me da li sam slušao „ovog“ šta je izjavio o formiranju vlasti, da li sam gledao nekog drugog koji je govorio o posjeti članova Predsjedništva Turskoj i navodno je spominjao mene, i tako redom...
Ništa od toga nisam gledao ni slušao. Zapravo gledao sam fudbalske utakmice i isključio se od naše sumorne političke svakodnevice. Malo ko zna moju malu tajnu - da uvijek nastojim da se u subotu popodne i nedjelju oslobodim od politike i njenog pogubnog utjecaja na psihu svakog od nas i da tada činim i radim sasvim obične stvari...
Nedjelja, 5. maj
Dan s porodicom i kafa u „Contri“
Nedjelja je jedan dan kada nastojim da budem s porodicom i tako se odmorim i pripremim za napornu sedmicu. Prije više godina, gledajući koliko sam angažovan i koliko radim, jedan prijatelj me posavjetovao da obavezno jedan dan u sedmici ostavim za sebe i svoje najbliže i taj recept iskreno preporučujem svima.
Nedjeljom izlazim i na jutarnju kafu u kafe „Contra“, pa i ovaj put nisam iznevjerio moje staro društvo koje me čeka da sa mnom podijeli svakojake „vijesti“ koje ne mogu pročitati ni u jednim pa ni u najbolje obaviještenim novinama ili portalima...
Ponedjeljak, 6. maj.
Kafa sa ženom, pa onda dolazi „mojih“ sat i po
Otkriću vam još jednu tajnu. Za svaki radni dan koji je u pravilu prenatrpan brojnim aktivnostima, pripremim se rano ujutro. Sa suprugom popijem kafu u 7 časova, ona ide na posao i onda dolazi „mojih“ sat i po. Mlađi sin Nikola neće mi smetati jer on se još uvijek čudi što ljudi ustaju tako rano kada je to bolje činiti u 11 ili 12 sati...
Da li ste me nekad vidjeli ili zatekli da nešto ne znam?! Sumnjam. Moje zlatno pravilo je - Potpuno spreman za svaku aktivnost koju ću imati tokom dana.
Danas sa Denisom Zvizdićem imam konferenciju o pripremama za sutrašnju veliku Skupštinu EBRD-a. Pred konferenciju svraćam kod njega i pitam ga za naše „tradicionalne“ telefonske sjednice Savjeta ministara...
Utorak, 7. maj
Letim s događaja na događaj
Od ranog jutra obilazim objekte gdje će se održavati Skupština guvernera EBRD-a i niz pratećih događaja i provjeravam da li je sve spremno. U 9 sati me pred Parlamentom čekaju novinari koji hoće najnovije informacije, u 10:30 u Ministarstvu dočekujem veliku delegaciju turskih investitora u vjetroparkove, u 12.00 sa saradnicima pripremam i šaljem odgovor na pismo koje mi je uputio Milorad Dodik u vezi s njegovim učešćem na samitu EBRD-a.
Žurim u hotel „Holiday“ gdje počinje EBRD Panel, o politici za mala i srednja preduzeća na zapadnom Balkanu, gdje sam uvodničar. Dajem intervjue za domaće i strane medije. U 15 sati već sam u zgradi Savjeta ministara gdje sam na sastanku sa Crown agents, vodećom konsultantskom kućom koja nudi podršku BiH u reformi javnih nabavki. U 16.00 na razgovor pristiže delegacija Tajvana, u 17.00 letim u Zemaljski muzej gdje je prijem za američku delegaciju, u 18.00 opet nazad u zgradu PS BiH gdje Zvizdić, Bevanda i ja imamo susret sa Predsjednikom EBRD-a Sumom, a onda u 19.30 već sam na prijemu guvernera EBRD-a.
Izvlačim se vješto s prijema (moram priznati ovo sam dobro uvježbao) i stižem na drugo poluvrijeme utakmice Liverpul-Barselona...
Srijeda, 8. maj
Edi Rama nas zabavlja
Već u 7:45 počinje radni doručak lidera Zapadnog Balkana i guvernera-ministara iz regiona. Od predsjednika tu je samo Milo Đukanović, ostali su premijeri. Nema Tačija, šuška se o tome što nije došao, slijedi nećkanje oko zajedničkog slikanja, spominje se kosovska zastava...
Na priču oko zastave okrećem se oko sebe za svaki slučaj, da mi ni kriva ni dužna ne zalijepe sa ono „izdajnik“ i ostala naša posla. Zabavlja nas Edi Rama metaforama razvodu braka između EU i V.Britanije, a mi žudimo za vjenčanjem sa EU... A onda serija događaja, jedan za drugim. Panel lidera Zapadnog Balkana, pa nas ministara...
U ulozi guvernera BiH pri EBRD-u, govorim na zatvorenoj sjednici guvernera, slijedi telefonska sjednica Savjeta ministara oko ugovora sa EBRD-om od 210 miliona eura o finansiranju Dobojske petlje na koridoru 5C... I tu nije kraj. „Uhvatili“ smo Igora Crnatka koji je na sastanku u Budvi, da o ovom projektu po uobičajenoj proceduri da pozitivno mišljenje, ali kako da to uradimo sa članovima Predsjedništva koji su u Tirani?! Vri od obaveza ali vri i oko zgrade PS BiH na brojnim događajima u okviru samita EBRD-a.
Maratonska sjednica Skupštine guvernera završava se oko 18:00 izlazim pred novinare koji čekaju za izjave pa onda što prije na Zetru na prijem za sve učesnike uz prigodan kulturni program. Opet izvrdavam večeru i stižem u 22:00 na drugo poluvrijeme Ajaks-Totenhem...
Četvrtak 9. maj
Božo ne žali se
Zaboravio sam da je danas Dan pobjede ali kod kuće praktično samo prespavam. Danas je nešto „lakši“ dan i obaveze su „sitnica“ u odnosu na prethodna tri. Čak sam i u vlastitoj kući oko 6 popodne.
Ovaj četvrtak počinje s ambicioznim predstavljanjem investicionih mogućnosti BiH u velikoj sali PSBiH. Konačno „stiže“ saglasnost Predsjedništva BiH iz Tirane pa se nabrzinu organizuje svečano potpisivanje ugovora s EBRD-om o finansiranju Koridora 5C... Sastajem se sa Božidarom Đelićem, koji mi daje svoju parisku adresu. Žali mi se da je jedva rezervisao jednu sobicu u „Swiss hotelu“ prekoputa i platio je tričavih 400 eura za noć. U sebi mislim: „Božo, ne žali se, nije to za tebe ništa. Pa neka i mi nekoliko dana budemo Pariz, bar po cijenama...“
Popodne je ugodan razgovor sa guvernerom Centralne banke Kine Chen Yulu, koji me poziva da ga uskoro posjetim u Pekingu... Eh, kad bi svi dani bili kao današnji imao bih vremena napretek za stvari koje ovih dana nisam ni spomenuo...
Petak 10. maj
Planiram put na istok, ali naš, rogatički
Ovo jutro počinje sa suncem pa i deset današnjih obaveza, svaka raspoređena po preciznoj satnici izgledaju mi kao sitnica. Ide gostovanje uživo, pa konferencija sa Zvizdićem o dometu Samita EBRD-a jer smo glavne goste i učesnike već ispratili... Zadovoljan sam što je konferencija za čije sam se održavanje toliko dugo zalagao donijela brojne benefite za razvoj. A onda slijedi serija domaćih tema koje sam zbog EBRD-e serijala pomalo zaboravio. Tu je i kratki susret s našim domaćim Branom Miljušom pa i malo ovdašnje politike koju sam (na svu sreću) posljednjih dana zapostavio.
Petak ispade tako lagan da čak popodne mogu da planiram putovanje na istok, ali ne daleki, već ovaj naš bliži, rogatički. Doduše moj zavičaj nekad su upoređivali sa Švedskom pa su nas zvali „Šveđani“, ali ne smeta mi ovo „potcjenjivanje“, a u kraj koji volim odlazim kad god mi to obaveze dozvole. A stiže nam i subota i nedjelja i utakmice, jedna, druga, treća.
Uzgred, supruga će izludjeti zbog utakmica kao uostalom i vaše, ali... Budite uvijek pozitivni i to je još jedan recept koji vam nudim ovog petka jer od naše politike možete fasovati samo trajnu depresiju.
