Nakon održavanja sastanka Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, koji je rezultirao podjelom resora između tri nacionalne stranke, glavna je tema, ni kriv ni dužan, postao predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.
Šta je htio Dodik
Potpuno neočekivano, iako naizgled duhovito, Milorad Dodik svu je pažnju medija na pres-konferenciji, umjesto ka suštini sastanka, okrenuo ka Fahrudinu Radončiću. Izjavom da je Bakir Izetbegović tražio mjesto ministra sigurnosti BiH za Fahrudina Radončića i da je to mjesto pripalo Bošnjacima, Dodik je izgleda, namjerno ili nenamjerno, od Radončića napravio pravu političku metu.
Zaista je nelogično da je Dodik jučer izjavio da ne želi otkriti imena svih budućih ministara iz SNSD-a, ali je dan prije toga otkrio navodno Radončićevo ime i navodni Radončićev resor.
U ovom trenutku sve će ostati na nivou špekulacija i nepoznanica. Je li Dodik to javno rekao na eventualnu molbu bošnjačkog lidera Bakira Izetbegovića ili je to „bubnuo“ iz svoje glave neovisno o tome šta je istinski razlog, Dodikov gaf pomaže Izetbegoviću da plasira tezu kako SBB i Radončić sigurno ulaze u vlast.
To je teška poruka za SBB, ali i Kantonalnu vladu u Sarajevu, odnosno eventualne buduće vlade bez SDA u Tuzli i Zenici.
Teška je to poruka i za pojedine frakcije unutar SDA. Preciznije, to je katastrofalan signal za frakciju Denisa Zvizdića i njegovih rođaka, braće Čampara.
Nije tajna da Aljoša Čampara polako vrši predizborne pripreme kako bi gurao Denisa Zvizdića kao „modernu struju“ da preuzme SDA i da od nesposobnog predsjednika Vijeća ministara pokušavaju napraviti kopiju Zorana Zaeva.
Svaka normalna komunikacija između Izetbegovića i Radončića za ovu frakciju znači političku penziju. Nije tajna, Izetbegoviću su Radončić i SBB vrlo važni. To je jedina sigurna i dobitna karta da SDA napravi stabilne kantonalne vlade. To sa, na nivou kantona, impotentnim DF-om uopće nije moguće.
Naravno, Čamparama i Zvizdiću uopće nije bitan strateški interes SDA, već njihov lični utjecaj na političku i pravosudnu scenu BiH.
Stjecajem okolnosti, odnosno profesionalnim radom VSTV-a i Tužilaštva BiH, njihove poluge moći potpuno su polomljene: nema više Meddžide Kreso, njihovog glavnog tužioca Gorana Salihovića i njegovog zamjenika Bože Mihajlovića (koji su na optuženičkim klupama), a u penziju je otišao i podli politički policajac i jadni izvršilac njihovih radova Dragan Lukač.
Poražene Čampare
Čamparama je stoga ostao samo na raspolaganju profani žuti bilten „Slobodna Bosna“, koji vodi njihov „zemo“, anahroni Senad Avdić.
Činjenica da je u medijima koje kontroliraju Zvizdić i njegova rodbina, Radončić samo u jednom danu dobio dva ili tri priloga protiv njega, da je odmah proglašen najgorom katastrofom, možda najbolje potvrđuje koliko je ovoj frakciji SDA važno da Dragan Mektić što duže bude ministar sigurnosti BiH.
Panika da se Radončić kao najsposobniji ministar u historiji Ministarstva sigurnosti BiH, koji je inicirao donošenje tri strateška zakona važna za zemlju i njen evropski put, može eventualno vratiti u staru fotelju otkriva i strah Zvizdića i Čampara od reduciranja njihovih moći. Možda zato i politički lukavom Izetbegoviću odgovara da je Radončićevo ime u opticaju, i to baš od Dodika. Radončić je na ovaj način samo izgubio, ali su izgubili i potencijalni Izetbegovićevi rušitelji unutar SDA.
Znajući Radončića i njegovu strpljivost, ali i mudrost da ne govori previše ni u najtežim trenucima (treba se sjetiti njegovog političkog pritvora i montirane optužnice), ne treba očekivati nikakve njegove demantije i pojašnjenja.
Njega je jučer zvalo sigurno pedesetak novinara, ali je on, očito, ostao izvan ulaska u medijsku i političku priču na način da će se na kraju svima zaintrigiranima sve samo kazati.
Zaprijetila Šejla Jugo – Turković
Vrlo je indikativno da uz nervozu klana Čampare slično reagira i Šejla Jugo-Turković, supruga Zijada Turkovića i članica njegove zločinačke organizacije, čiji su članovi osuđeni na ukupno sto godina zatvora.
