Nažalost, u psihologiji ne postoji instrument kojim bismo direktno mogli upoznati nečiji um i šta se u njemu može izroditi da bi se pristupilo efikasnom liječenju.

Za člana Glavnog odbora SNSD-a i aktivnog promicatelja nekažnjenih budalaština Rajka Vasića, koji se trudi uspostaviti govor mržnje kao legitimni diskurs, instrument ne treba.

Najnoviji ispad, u kojem se naslađivao zbog požara Bogorodične crkve u Parizu, više se ispadom ne može nazvati, već činom kontinuiteta.

Rajko, koji malo-malo dijeli s pučanstvom najgnusnije stavove, ovim najnovijim podsjetio je na neke prethodne kakvih se normalan čovjek stidi, ma odakle dolazio i kojem korpusu pripadao.

Tako je 10. jula prošle godine, dan pred godišnjicu genocida u Srebrenici, napisao da je "genocid haško-sarajevska laž u kojem uvijek stradaju bosanski muslimani", i to nakon još odvratnijeg posta:

- Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku - napisao je Vasić.

Vasićeva mržnja nije sporna, problem je što bi u svakoj uređenoj državi isti odgovarao zbog prijetnji. Tako je jednom prilikom Draganu Mektiću, ministru sigurnosti, poručio, također preko Twittera, da je "za strijeljanja", a drugom prilikom iskazao je svoje žaljenje što nije naoružan da se obračuna s političkim neistomišljenicima.

Neposredno prije nego što je Radovan Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i ratnih zločina tokom rata u BiH, Vasić je, također, dao svoj sud:

- Republika Srpska je pobjednik ratova u BiH. Osudom nevinih čelnika i lažnim genocidom to se želi prikriti - napisao je nekadašnji generalni sekretar SNSD-a.

Mi ovdje znamo o Rajku Vasiću, no šta će tek sada pomisliti prosječni Francuz, ako mu nije bilo dosad već jasno s kakvim ljudima dijelimo prostor.