Tumaranje Tereze Mej (Theresa May) i njene ekipe u prostranstvu nepoznatog dobiva svoj nastavak. Nakon što britanska premijerka u dva navrata nije uspjela provući Brexit kroz parlament zastupnicima je predložila odgodu.
Zvanični razvod Velike Britanije i Evropske unije koji se trebao desiti 31. marta tako će biti pomjeren.
Pozornica Brexita
U cijeloj zavrzlami koja traje već dvije godine čini se da su oni koji su bili najglasniji davno sišli s pozornice Brexita, dok su oni koji su dobili zadatak da ga provedu pogubili konce.
Međutim, ne odustaju. Iako je na referendumu tijesnom većinom odlučeno da se izlazi iz EU, to nije obavezujuće za vlast, koja se ipak drži kao "pijan plota" Brexita. Ali očigledno ne zna kako da ga provede u djelo.
Tvrdoglava Mej uspjela je već dva puta mijenjati dogovor s EU o razlazu, iako su svi evropski zvaničnici bili jasni već nakon prvog postignutog dogovora: Nema više pregovora, uzmite ili ostavite.
No, Mej ih je već dva puta vratila za pregovarački sto. I izgleda da će i treći put.
Nakon što su joj dva dogovora odbijena u parlamentu, Mej je zatražila odgodu izlaska. Dva su datuma u igri. EU je prihvatila da to bude 22. maj ukoliko britanski parlament prihvati sporazum o razdruživanju, a ukoliko ne prihvati, onda se ide na 12. april kao datum Brexita. Time je Mej dobila na vremenu da napravi novi razvodni sporazum koji će biti prihvatljiv objema stranama.
U svakom slučaju, čini se da je EU odlučna da Britaniji onemogući učestvovanje u izborima za Evropski parlament koji se trebaju održati 26 maja.
Što se tiče samog Brexita, još niko ne zna kako će on izgledati. S detaljima sporazuma javnost nije do kraja upoznata, a čak i da jeste, niko opet ne zna kako će to izgledati u praksi. Stvoren je Frankenštajn, a posljedice niko ne zna i čini se da ih se samo odugovlači.
U svemu tome na kraju se postavlja drugo pitanje - zašto su i dalje svi toliko uporni da Brexit i provedu?
Ključni događaji
Čini se da ni to više ni ko ne zna. U Velikoj Britaniji, gdje je nacionalni ponos i suverenitet na možda i najvišem nivou od svih zemalja EU, uvijek je postojala skepsa prema EU.
Prevagu je donijela kriza s eurom 2010. godine, a zakucala je migrantska kroza 2015. godine. Ljudi koji su vrištali svaki dan da Britanija treba izaći uz EU danas su nevidiljivi.
Najdžel Faradž (Nigel Farage), čovjek koji je poznat po tome da je prvo govorio da će milijarde koje idu u EU iz budžeta Britanije završiti u zdravstvu pa nakon referenduma kazao da to ipak nije moguće, danas je potpuno nevidljiv.
Boris Džonson (Johnson), bivši ministar vanjskih poslova, također je nestao nakon ostavke u vladi.
Jedino što ih drži i dalje pri Brexitu jeste britanska tvrdoglavost. A šta će biti nakon njega, ostaje da se vidi.
