Prva pošiljka originalnog sira trapista isporučena je prije nekoliko dana za Švedsku. Iz Zemljoradničke zadruge “Livač”, koju je osnovao “Caritas” Banjalučke biskupije i koja je licencirana za proizvodnju ovog nadaleko čuvenog banjalučkog proizvoda, zadovoljni su da je počeo izvoz u Švedsku.

Draženko Budimir, direktor Zadruge “Livač”, kaže za “Avaz” da je proizvodnja trapista pokrenuta 1882. godine u samostanu Marija Zvijezda.

- Ujutro se mlijeko prima zatvorenim sistemom. Potom se mlijeko prebacuje u siranu i dodaju se francuske kulture. Formira se gruš. Sir odlazi u kadu, presa se, potom stavlja u kalupe. Odstoji nekoliko sati, a dan kasnije se stavlja u salamuru. Nakon toga, tri mjeseca u zrioni. Okreće se svakog dana ručno i čisti da ne bi došlo do pojave plijesni - kaže Budimir.

Naziv i porijeklo sira potječu iz francuskog samostana, a proizvodnja se poslije proširila po ostalim trapističkim samostanima širom Evrope. Redovnici trapisti, podsjeća Budimir, pokrenuli su krajem 19. stoljeća proizvodnju piva i sira, osnovali prvu ortopediju, izgradili prvu hidrocentralu.

- “Livač” dnevno proizvede sto kilograma sira. Nekad rade i duple ture pa izađu na dvije tone sira mjesečno, a za to je potrebno 20.000 litara mlijeka. Za krajnju fazu, za jedan kilogram sira trapista potrebno je deset litara punomasnog, neobranog mlijeka - kazao je Budimir.

Otac Ignacije i brat Luka

U banjalučki samostan 1882. godine došao je otac Ignacije iz francuskog samostana Notre-Dame de Port-du-Salut. - On je pola godine brata Luku podučavao pravljenju sira. Najprije su sir pravili samo za potrebe samostana. Poslije su proizvodnju povećali pa su sir prodavali i na tržištu Ugarske i Austrije, gdje je svakodnevno otpreman poštanskim kolima - istaknuo je Budimir.