Bila je subota, 17. februar 2018., kada je na kafić u vlasništvu Mirsada Kukića bačena eksplozivna naprava od čije detonacije je, kako su izvijestili mediji, jedna osoba povrijeđena.
Eksplozija se dogodila neposredno nakon što je u Tuzli smijenjena Vlada TK na čelu s premijerom Begom Gutićem.
U Operativnom centru MUP-a TK je potvrđena informacija da je došlo do aktiviranja nepoznate eksplozivne naprave u Diskoteci QM u Banovićima. Pripadnici MUP-a TK vrše uviđaj. Informacija o provijeđenima nema a prema pisanju portala Žurnal radi se o diskoteci čiji je suvlasnik Mirsad Kukić.
Napad na Latića
Bila je srijeda, 20. februar 2018., kada je napadnut u sarajevskom naselju Otoka publicista i novinar Nedžad Latić. On se sutradan oglasio saopćenjem za javnost s naslovom “Bio je to pokušaj ubistva”.
- Jučer sam klanjao ikindiju-namaz u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili. Pored mene je klanjala osoba koja mi se cinično unosila u lice. Osobu poznajem od prije nekoliko godina kad sam radio na organiziranju Svebošnjačkog sabora. Bio je osobni tjelohranitelj Hake Duljevića, građevinskog poduzetnika sa Ilidže, inače porijeklom od Sjenice. Mislim da je i ta osoba porijeklom iz Sandžaka. Često je vozio muftiju Muamera Zukorlića koji, inače ima svoje privatne tjelohranitelje i u Sarajevu, a koje angažira Duljević. Dotična osoba je angažirana kao tjelohranitelj jer je pripadnik kik-box kluba „Gazija“ u kojem treniraju isključivo momci selefističko-vehabijskog imidža. Često treniraju u teretani pored džamije na Čengić Vili i njih pet-šest, valjda poslije treninga, svrati na dnevne namaze, tako da sam vrlo često viđao svog nesuđenog ubicu - napisao je Latić u svom saopćenju.
Ističe da je taj dan išao sam prema zgradi u kojoj stanuje, što je, kaže, rijetkost, jer uvijek sa mnom bude dvojica-trojica džematlija.
- Pisao sam poruku na mobitelu dok sam hodao i primijetio da me slijede dvojica vehabija. Nadomak zgrade sam zastao i namjerno uzeo telefon da nazovem prijatelja, novinara, kako bi ih propustio da prođu ispred mene. Napadač je skrenuo u prvi prolaz zgrade, a ja sam svjesno produžio do drugog prilaza. On se vratio i krenuo prema meni pitajući me gdje se nalazi stomatolog. Slijegao sam ramenima, jer sam razgovarao na mobitelu, ali i nisam znao da tu postoji stomatolog. U tom trenutku je nasrnuo na mene i zadao mi dva udarca u predjelu glave. Ostale udarce sam uspio blokirati i eskivirati dok nisam kriknuo od straha jer je on ispuštao krvožedne glasove poput derače životinje. Valjda je tad istrčala krojačica iz salona i on je pobjegao - naveo je Latić.
- Dvojica policajaca su došla u stanicu Hitne pomoći gdje sam im rekao da poznajem napadača, vjerujući da će oni odmah reagirati. Međutim oni su mi predložili da poslije pregleda u bolnici, možda, sutra, dođem u Policijsku stanicu i prijavim napadača. Otišao sam na KUM gdje me je, uz sve papirnate peripetije, osoblje vrlo ljubazno i ljudski primilo i hospitaliziralo. Došao sam kući i namjerno, da pokažem đavoljevim ubicama da ih se ne bojim otišao u džamiju - naveo je Latić.
Naveo je da je razočaran radom policije odlučio zamoliti muteveliju džamije, koja je pod video nadzorom, da mu sačuva snimku.
- Zamolio sam prijatelja koji mi je pomagao oko organizacije Svebošnajčkog sabora da pronađe identitet napadača, jer ga i on osobno poznaje. Tako sam priskrbio fotografiju koju dajem na uvid policiji. Ovo je treći slučaj napada na mene prilikom odlaska u džamiju. Prije toga sam napadnut na Grbavici poslije jacija-namaza i ispred Bakar-babine džamije i u te džamije više ne svraćam. Poznat sam kao osoba koja klanja „beš-vakat“ namaz u džamijama, a to znači i sabah u zoru, te su stoga ovakvi napadi mnogo opasniji - istaknuo je Latić.
Navodi da ga je ranije napao tjelohranitelj Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu, gdje je osiguranje sarajevskog hotela vrlo savjesno reagiralo tako da je Zukorlića proglasilo personom non grata u tom hotelu.
- Sve sam to uredno dokumentirano i prijavljivao ministrima policije Predregu Kurtešu, Vedranu Hadžoviću, ali i Bakiru Izetbegoviću 3. maja 2017. godine. Izetbegović je dostavio dokumentaciju osoba koje mi na Facebooku prijete smrću Osmanu Mehmedagiću Osmici, direktoru OSA-e. Sreo sam u jednom restoranu Osmicu želeći se najaviti za razgovor kod njega, a on mi je počeo pametovati kako „svašta pišem“, tako da do razgovora nije ni došlo - napisao je Latić.
Ističe da pošto su moguće razne manipulacije ovog događaja, “posebno od prorežimskih medija, jer se radi o jednoj vrsti vjerske mafije čiji je centar u Novom Pazaru i Njemačkoj, molim medije da budu korektni pri izvještavanju”.
- Moja je procjena da je ovaj napad planiran i poručen iz tih centara sa namjerom da me napadač ubije! Imajte u vidu da sam nedavno imao infarkt i da se nalazim u vrlo lošem zdravstvenom stanju - poručio je Latić.
Ovaj napad su osudile sve stranke, poput SBB-a, SDP-a i Naše stranke, kao i Islamska zajednica u BiH, dok se nikad niko iz SDA nije očitovao po ovom pitanju.
Bio je četvrtak, 31. maj 2018., kada se u točku automobila Rifeta Hozanovića nalazila bomba koja je bila privezana za obližnju ogradu. Prilikom pokretanja vozila, bomba se aktivirala.
Podsjećanja radi, prije samo nekoliko godina u Bihaću su poginule dvije osobe na ovakav ili sličan način i činjenica je da se takvi zločini još uvijek nisu do kraja rasvijetlili.
Poginula je Sabina Dulić prilikom prodaje voća ispred svoje kuće, ali i poznata bihaćka advokatica Jasminka Koričić koja je prilikom ulaska u svoju kancelariju aktivirala bombu. Nažalost, one nisu imale sreću kao Hozanović te su ostale mrtve na licu mjesta.
Postavlja se pitanje da li je ovo samo upozorenje tj. pokušaj zastrašivanja gospodina Rifeta Hozanovića ili je ovo neuspjeli pokušaj likvidacije jednog od najpoznatijih političkih figura u ovom kantonu?
Svi putevi do Bakira vode
Kao što je uobičajeno od kada vlada ova vlast ovakvi slučajevi nikad nisu riješeni i stoje vječito pod oznakom „istraga još traje“.
Najčešće policijski komesari i ministri se prepiru ko je (ne)nadležan za ovakve slučajeve da nikad niko zbog ovakvih napada nije ni politički ni pravno odgovarao.
Doduše, za sada se može reći da je napadač na Nedžada Latića uhapšen te da je nakon davanja iskaza u policiji pušten iz pritvora. Slučaj je predat Tužilaštvu Kantona Sarajevo, nezvanično saznajemo da je Latić pozvan kod Tužioca i da je obavio razgovor sa njim.
Iako izgledaju vrlo nepovezana jer su se napadi na Latića, Hozanovića i Kukića desili u različitim mjestima (Banovići, Sarajevo, Bihać) oni imaju jednu zajedničku tačku koja ih povezuje i iz koje bi se mogao izvesti zaključak o povezanosti napada(ča) na njih. Naime, sva trojica njih su SDA-ovi disidenti. Latić je pokrenuo privatni internet portal The Bosnia Times koji djeluje oponentski u odnosu na režim, a njegove kolumne, po mnogim izvještajima spadaju u najčitanija politička štiva u Sarajevu. Hozanović je neformalni lider A SDA, koja se otcijepila od SDA i najozbiljniji je konkurent SDA-u u US Kantonu. Mirsad Kukić je nakon sukoba sa Bakirom Izetbegovićem krenuo Hozanovićevim stopama i nakon raskola u Tuzlanskom Kantonu formirao PDA.
Prema rezultatima istraživanja do kojih je došao Istraživački tim TBT-a povod napada na Latića mogao bi se povezati sa reakcijama na njegovo pisanje objavljenim u tursko-esdeaovskom sedmičnom listu „Stav“ pod naslovom: “Odvratni lažov Nedžad Latić optužuje rahmteli Aliju da je bio udbaš“.
Ovaj tekst su prenijeli i drugi režimski portali poput selefističkog portala „Saff“. Uvidom na komentare sa Facebooka poput komentara Ragiba Šabanagića da je „to sevap ubiti“ očito je bilo da je Latić dirnuo u gnijezdo „zelenih stršljenova“.
Pošto se napad na Kukićev kafić desio tačno u vrijeme smjene vlade u Tuzlanskom kantonu, jasno je šta bi mogla biti „poruka“ i ko bi mogao stajati iza ovog napada. Sam Kukić još uvijek istražuje ovaj slučaj i sva njegova saznanja se kreću prema određenim osobama iz vrha SDA.
Napad na Hozanovića se također desio uoči same odluke da A SDA podrži Denisa Bećorovića kao SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH. Sam Hozanović smatra da su atentant na njega izveli profesionalci ali su to namjerno uradili amaterski kako bi sakrili trgove. On je u jednoj izjavi samo poručio Bakiru da je još živ što se može smatrati da je „upro prostom“ u glavnog krivca. Navodno je Bakir prije nekoliko dana poslao kurira Hozanoviću kako bi ga privolio da da podršku Šefiku Džaferoviću, kao što je to indirektno činio u oba navrata kad se ovaj kandidirao.
Očito je Hozanović odbio Bakirovu zamolbu i stoga se može zaključiti da on zbog toga „upire prstom“ na Bakira.
Ko su SDA-ovi kileri?
Istraživački tim je na slučaju napada na Nedžad Latića došao do nepobitnih inforamcija da unutar policijsko-obavještajnog aparata kojeg kontroliraju kadrovi SDA djeluju „internet brigade“ i „odredi smrti“ koji prijete, zastrašuju i napadaju oponente režima. Pojednostavljeno rečeno po uzoru na Putinove „Noćne vukove“ i Erdoganove „Osmanen Germania“ Bakir Izetbegović je formirao svoje „odrede smrti“ koje regrutiraju, između ostalog, kroz bokserski klub „Gazije“ čiji je čaln bio potencijalni ubica Nedžada Latića Armin Šabanović.
Njemačka je nedavno zabranila „Osmanen Germania“ zbog kriminalnih radnji ove grupe poput pljački i silovanja što je teško povezati sa islamističkim imidžom kojeg ima njihov lider Erdogan.
Zbog „krstarenja“ Putinovih „noćnih vukova“ na motociklima kroz Bosnu i Hercegovinu sav bošnjački establišment kao i međunradona zajednica bili su se digli na noge.
Tako da su u sjenci takvih informacija o opasnosti po izbijanje sukoba bošnjačke strukture pokušale naći odgovor kroz okupljanje i mobiliziranje militantnih patriota poput „Gazija“, „Zelenih beretki“ i „Crnih labudova“. U tom i takvom ambijentu Bakir Iztebgović je dao nekoliko intervjua koji su vrvili od ratno-huškačkih riječi.
Prorežimski portali Stav, Saff, Faktor, Bosnjaci.net jedva su to dočekali tako da su društvene mreže „gorjele“ od botovskih komentara „treba ubiti murtata prije nego kjafira“ itd… „Tiperi“ poput Ezhera Beganovića, Filipa Begovića Mursela, Muhameda Mahmutovića targetirali su „izdajnike“ i bacali ih na „lomače“ Facebook grupa kao što je Bošnjaci koja broji preko 100.000 fanova.
Na Facebook profilu nesuđenog ubice Admira Šabanovića, odnosno na grupi „Gazije“ mogu se vidjeti fotografije „žestokih SDA-ovaca“ i pročitati vrlo militantne poruke. Na slikama se nalazi Salko Zildžić najzloglasniji SDA-ov jastreb koji je selefija, ali iako je četrdesetogodišnjak predsjednik je SDA-ove omladine. On je ujedno i pomoćnik ministra policije FBiH Aljoše Čampare. Kroz bioragiju i profil lika Zildžića nedvojbeno se može zaključiti da je Bakir Izetbegović svjesno odabrao čovjeka koji se bavi borilačkim sportovima sa vrlo niskim koeficijentom inteligencije da bude predsjednik stranačke omladine. On je ranije bio uposlen u jednoj securitas-agenciji iz Tuzle gdje, se, kako tvrde njegovi poznanici povezao sa nekim okorjelim kriminalcima koji su navodno u zatvrou konvertirali u vehabije. I kao stranački i državni funkcioner u par navrata je posjećivao jednog krimosa sa vehabijskim imidžem kakav ima i Zildžić, odnosno potencijalni Latićev ubica Šabanović.
Da bi bacanje bombe na diskoteku Mirsada Kukića moglo imati veza sa SDA-om, nema nikakve sumnje. A prvi osumnjičeni je upravo Salko Zildžić. Također se sumnja da iza napada na Adila Osmanovića januara 2017. godine u Srebrenici stoji grupa bliska Edinu Ramiću, a njegove „dvije desne ruke“ za ovakve poslove su Naser Orić i Salko Zildžić. Napad na Osmanovića je zataškan i očito se smatrao učinkovitim jer od tada Osmanović nije imao nikakav istup u kojem bi se osjetio kritički ton prema politici SDA, odnosno njenom lideru Bakiru Izetbegoviću.
Na facebook profilu „Gazija“ pored „uglednih“ Bošnjaka poput Nezima Halilovića Muderisa, Haruna Hodžića, Šefika Kurdića itd., nalaze se i imena sponzora koji su čak izgradili zgradu kao „bazu“ grupe „Gazije“ poput Tarika Kurbegovića direktora SASE, Ensara Eminovića, bivšeg ambasadora, itd.
Jedna poruka Gazijama nakon što očito nije bio realiziran ugovor za securiti poslove u UAE glasi: „Gazije, svi u bazu! Moja komanda izvršna!!!“
Najvjerovatnije da se radi o brojnijoj grupi koja pod firmom osiguranja obavlja prljave poslove i za stranačke lidere poput Zildžića.
Poznato je da bogati finansijski stranački krugovi, poput BBI, ulažu veoma mnogo u securiti kompanije. Navodno je Amer Bukvić prije par godina kupio jednu takvu firmu iz Švedske za dvadesetak miliona čiji je vlasnik bio izvjesni Ćatić, koji je ujedno i savjetnik Bakira Izetbegovića za securiti poslove.
Ovakav letimičan pregled informacija dostupnih na društvenim mrežama jasno ukazuje da postoje mnogobrojne grupe muškaraca koji se pod firmama securiti poslova, odnosno borilačkih sportova zlouptorebljavaju za stranačke svrhe. Očito nad njima nema niti jedna policijska agencija kontrolu jer su moćnije i mnogobrojnije od bilo koje policijske formacije, bar u Sarajevu.
Njihov primarno posao je zastrašivanja i progon oponenata režima kako na društvenim mrežama tako i na ulici, pa čak i u džamijama. A tokom izborne kampanje imaju ulogu „utjerivača stranačkih dugova“.
