„Po zapovijedi direktora AID-a Kemala Ademovića, agent bošnjačke tajne službe Edin Garaplija sa suradnicima uhitio je Nedžada Herendu, jednog od najaktivnijih pripadnika “Ševa”, zloglasne paravojne postrojbe, s namjerom da od njega dobije iskaz o njihovu djelovanju. „Ševe“ su, inače, djelovale, pod pokroviteljstvom najvišeg bošnjačkog političkog vrha”.
Ovako na početku drugog dijela intervjua koji je Garaplija u zeničkom zatvoru ekskluzivno dao novinarima „Slobodne Dalmacije” taj list 12. septembra 2000. godine donosi nastavak njegove ispovijesti.
Nekoliko dana nakon uhićenja Herenda je pronađen živ. Je li vam pobjegao?
- U jednom trenutku Herenda je iskoristio premorenost operativaca koji su radili... Vidite, oko mjesec dana je Herenda bio pod našom prismotrom, pa je onda nakon uhićenja vršena operativna obrada, odnosno uzimanja iskaza tri dana, što je bilo u skladu s tada važećim zakonom. Ljudi su bili premoreni.
U jednome trenutku Herenda je iskoristio nepažnju operativca i pokušao mu oteti oružje. Fizički ga je napao, gurali su se i došlo je do ispaljenja pištolja koji je u ruci držao operativac, a metak je Herendu ranio u nogu.
Za to vrijeme ja sam bio na razgovoru kod Ademovića. Dobio sam šifriranu poruku da se hitno vratim u bazu. Kada sam se vratio, rekli su mi da je Herenda lakše ranjen u nogu i da su mu oni pružili prvu pomoć, zavili ranu, zaustavili krvarenje. I tada su me pitali što da se radi. Obavijestio sam svoje pretpostavljene, Ademovića i Mašića (Fikret Mašić, u to vrijeme u AID-u najeksponiraniji saradnik direktora AID-a Kemala Ademovića, op. pr.), koji je bio zadužen za koordinaciju, a oni su mi sugerirali da se Herenda skloni.
Tvrdio sam da je živ
Kako „skloni”!? Je li to značilo da se ubije? Što ste s njim napravili?!
- U jednome trenutku Herenda se onesvijestio, što od ranjavanja, što od psihoze cijele te situacije. Među nama se pojavila i neka vrsta panike da Herenda nije podlegao. Mašić je tvrdio kako je Herenda mrtav i da mu se tijelo skloni unatoč tome što sam ga nastojao uvjeriti da je Herenda živ i da ga treba voditi u bolnicu.
I što ste odlučili?
- Na Mašićevo inzistiranje da je Herenda mrtav ostavili smo njegovo tijelo na jednome mjestu, pokraj neke ceste... – ispričao je Garaplija 2000. godine.
Ko je lagao?
Po drugoj verziji toga događaja Herendu su pronašli zavezana u nekoj vreći, s ranama od metka na glavi i nogama, ali ipak živa... Tvrdilo se tada kako je pukom srećom preživio namijenjenu mu likvidaciju?
- Herenda nije imao prostrijelne rane na glavi, nego samo ogrebotinu. Poslije je tvrdio da je ubačen u neku šahtu. Međutim, sve objektivne činjenice s terena govore da nije mogao biti ubačen u šahtu zbog uskog otvora.
Dakle, postoji niz činjenica, što je poslije i sudski dokazano, da Herenda laže, da je konstruirao svoju priču. Čak je i sudski vještak utvrdio da Herendine ozljede nisu bile opasne za život. Ono što je pouzdano i što je činjenica jeste da je Herenda bio ostavljen pokraj ceste, gdje je, po iskazu očevidaca, i nađen – rekao je Garaplija.
(Sutra: Herenda otkrio zastrašujuće stvari)
