Lokalno stanovništvo u Hadžićima još nevoljno govori o NATO-ovom bombardiranju položaja Vojske RS 1995. godine.  

Osim što je dokumentirano da su snage NATO-a ispaljivale projektile s osiromašenim uranijem, i građani su svjesni da je u Hadžićima, posebno na području skladišta municije Žunovnica i Tehničko-remontnog zavoda, korišteno takvo oružje. Ipak, ističu da nikakvih zdravstvenih problema nisu imali u proteklih 20 godina.

Na ulazu u nekadašnje skladište oružja Žunovnica dočekalo nas je nekoliko mještana, koji su željeli ostati anonimni. Kazali su nam da znaju za bombardiranje na ovom području, ali da nisu upoznati da je bilo posljedica po zdravlje građana.

- Ovdje živim od 1996. godine. Nikad nisam imao nekih zdravstvenih problema. Odmah nakon rata mnogo je građana došlo u skladište i skupljalo metal. Čuo sam da su ljudi umirali, ali to su pretežno bili srčani i moždani udari. Nisam upoznat da je bilo ko preminuo od posljedica radijacije - ističe jedan mještanin.

Redovna istraživanja

Kazao je da se u blizini nalazi i selo Kasatići, koje vrvi od stanovništva. Sljedeća naša stanica bilo je upravo to selo, kilometar udaljeno od Žunovnice.

Na prvi pogled, dočekale su nas moderne kuće, naselje u izgradnji, ali i majstori koji su radili na jednoj od njih.

- Znamo za bombardiranje, ali ovdje dolazim punih deset godina da radim i nikad nisam čuo da je neko nastradao od uranija. Danas je takav vakat da ljudi pričaju sve i svašta, ali nikad nisam čuo da je neko imao probleme. Možda i postoji malo rezerviranosti, ali je sve normalno - kazao nam je jedan od radnika.

Na Bosnu i Hercegovinu tokom agresije ispaljeno je oko 10.000 projektila s osiromašenim uranijem.

Od kraja rata redovno su obavljana istraživanja Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) na području skladišta municije Žunovnica. Kako su nam potvrdili, nije utvrđeno postojanje radiološke kontaminacije terena.

- Prije dvije godine radili smo s kolegama iz Zavoda za javno zdravstvo. Koristili smo mjerače radijacije i nismo naišli na te stvari - kazao nam je Fahrudin Solak, direktor FUCZ.

Berko Zečević, vojni vještak, rekao je za "Dnevni avaz" da je cijela priča o ispaljivanju projektila s osiromašenim uranijem dokumentirana.

- Jedna lokacija nije potpuno definisana i ona se nalazi negdje u zoni Treskavice. U okolini Hadžića postoje dvije lokacije, Tehničko-remontni zavod i skladište municije Žunovnica. Po njoj je najviše gađano 30-milimetarskom municijom s osiromašenim uranijem. Pronađeno je oko 3.000 komada te municija, odnosno ostataka penetratora, a ostalo je vjerovatno u zemlji na dubini od pola metra - kazao je Zečević.

Negativne reakcije

Istakao je da je najkritičnije bilo neposredno poslije djelovanja te municije, s obzirom na stvaranje mikronskih čestica s osiromašenim uranijem.

- S obzirom na to da je on zapaljiv, tada dolazi do plamena koji se putem dima generira i čestice zajedno s vrelim gasovitim produktima lebde u vazduhu. One se mogu raširiti i sve osobe koje su se nalazile u toj zoni u trenutku gađanja bile su izložene djelovanju čestica, koje dugoročno predstavljaju rizik u smislu negativnih reakcija na bubrege i pluća - ističe naš sagovornik.

Kanlić: Posjećivali su nas i iz Hirošime  

Zemka Kanlić, izvršna direktorica zajedničkih službi Tehničko-remontnog zavoda Hadžići, kazala je za "Dnevni avaz" da je u toj firmi sada sve potpuno sigurno.

- Sjećam se nekad, kad bih došla u banku, svi bi se pomakli da ja prođem i govorili: Ona je ozračena - kaže nam kroz smijeh Kanlić.

Istakla je da firma pune četiri nije mogla prodati ono što je proizvela, jer ljudi, jednostavno, nisu bili upoznati s činjenicama.

- Postojao je veliki strah. Ali, kasnije je došla Civilna zaštita, posjećivali su nas iz Hirošime, doktori iz Srbije. Dolazili su iz ljekari iz Ljubljane, vadili nam krv, kako bi se sve ispitalo. Uglavnom, ništa od toga nema već odavno. Civilna zaštita to je završila, dobili smo sve potrebne papire. Ovdje radim već 40 godina, te četiri ratne nisam, kasnije sam se vratila i još sam živa - kazala je Kanlić.