Pet godina u Parlamentu Federacije BiH vodi se borba da se donese zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji. Prvi je to korak kojim bi se olakšao proces liječenja pacijenata kojih je, prema procjenama, čak 50.000!
Pred parlamentarcima su dva prijedloga, jedan Socijaldemokratske partije, drugi Vlade Federacije. Politika i političari koji se rado vraćaju u prošlost kroje nam sadašnjost, pa se žele umiješati i u budućnost.
Siva zona
- Zakon zbog zakona nikom nije potreban, već ga treba maksimalno prilagoditi pacijentima - uvjeren je Elvir Karajbić, SDP-ov zastupnik u Federalnom parlamentu, koji je sa suprugom dobio nasljednice putem vantjelesne oplodnje.
Stoga iz iskustva zna kako bi zakon, između ostalog, riješio i finansiranje vrlo skupih postupaka.
Iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), gdje je urađena uporedna analiza dva prijedloga zakona, ističu da je najvažnije što prije vratiti na dnevni red ovo pitanje.
- Radi se o velikom broju ljudi, ali, nažalost, i o postojanju sive zone koja omogućava iskorištavanje i zloupotrebe položaja ljudi koji ne mogu ostvariti potomstvo – upozorava Inela Hadžimešić iz SOC-a.
Iz SOC-a naglašavaju da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regionu koja nema zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, ni na entitetskom, a kamoli na državnom nivou.
Doktor Ermin Čehić, ginekolog i subspecijalista humane reprodukcije, načelnik Centra za humanu reprodukciju u Zenici, napominje nam da zakon ipak postoji.
- Koristimo zakon iz bivše SFRJ, kada se nije znalo za 90 posto metoda koje sada primjenjujemo u liječenju neplodnosti - kaže dr. Čehić.
Poznato mu je da je novi zakon predlagan već dva puta, aktivno je učestvovao u izradi onog iz 2014. godine Federalnog ministarstva zdravstva. Podsjeća kako se Evropski parlament već deceniju bavi ovim problemom, te da je Rezolucijom iz februara 2008. pozvao članice da osiguraju pravo parova na univerzalnu dostupnost tretmanima u liječenju neplodnosti.
- Dakle, ne samo da treba, nego je država i dužna osigurati ovakav vid zdravstvene zaštite. Postoji još niz direktiva Evropskog parlamenta kojima se uređuju oblast kvaliteta i sigurnosti tkiva i ćelija ljudskog porijekla, a koje obuhvataju i reproduktivne ćelije, prikupljanje, obradu, pohranjivanje... Posebna je direktiva i o određenim tehničkim zahtjevima kod darivanja, pribavljanja, testiranja tkiva i ćelija ljudskog porijekla... - ističe dr. Čehić.
Napominje i kako Evropsko udruženje za humanu reprodukciju (ESHRE) promovira osiguranje najboljeg mogućeg tretmana za parove bez djece, pri čemu istovremeno brine da ti parovi ne budu izloženi nepotrebnim rizicima ili neefikasnim tretmanima.
- ESHRE smatra da je važno da postoji koherentnost između odluke države da podrži programe asistirane reprodukcije, kako finansijske tako i zakonodavne strategije, od kojih zavisi kvalitet usluga. Osnova prakse asistirane reprodukcije jeste laka dostupnost različitih tretmana - napominje dr. Čehić.