Zijo Ribić ostao je u ljeto 1992. godine bez kompletne porodice. Zlikovci iz odreda “Simini četnici” ubili su mu roditelje, šest sestara i brata. Čudom je preživio nezapamćen pokolj u naselju Skočić kod Zvornika, a 26 godina poslije osvanulo mu je najsretnije jutro u životu.  

- Postao sam babo – govori Zijo dok ide ka Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, gdje je njegova supruga Ramiza donijela na svijet kćerkicu Saru.

Zijo kaže kako se njih dvoje još nisu vjenčali, a tu formalnost će obaviti u avgustu ove godine, kako bi na svadbu došlo što više rodbine.

- Osjećaje zbog rođenja djeteta ne mogu riječima iskazati. Zahvalan sam Allahu do neba što mi je omogućio da postanem otac – ushićeno kaže Zijo.

On je, nakon pokolja u Skočiću, bio u Igalu u Crnoj Gori, a 2001. stigao je u tuzlanski Dom za djecu bez roditeljskog staranja.

U novembru 2016. uručeni su mu ključevi socijalnog stana, dobio je i posao, a sada se okitio i najljepšom životnom titulom.