Hasan Salihamidžić? Fin, kulturan, svjetska klasa, pomaže svima. 

Tako o legendarnom Jablaničaninu kažu mještani ovog hercegovačkog gradića.

Dok otac bivšeg nogometnog reprezentativca BiH Ahmed Salihamidžić, zvani Cicko, trijumfalno i uzdignutog čela hoda jablaničkim sokacima, iz skoro svih kafića, marketa, kladionica... dopiru glasovi: “Golemo”, “Čestitam, majstore”, “Cicko, svaka čast”, “To je naš Jablaničanin”... 

A kako i ne bi primao tolike čestitke. Njegov sin Hasan imenovan je za sportskog direktora njemačkog nogometnog diva Bajerna iz Minhena, čiji je dres legendarni Braco nosio punih devet godina. 

Nema baš mnogo Bosanaca i Hercegovaca na tako moćnim pozicijama u bilo kojoj oblasti.

Ogromna stvar

Dok čekamo kafu “Kod Gojka”, Ahmed, koji je, također, nekada bio sjajan nogometaš i priznati sportski radnik, otkrio je za naše čitaoce otkud Hasan na poziciji sportskog direktora svjetskog diva Bajerna.

- Eh, Njemačka. Oni poštuju i cijene uspjeh. Oni dobro znaju ko je ostavio trag. Oni ne zaboravljaju svoje legende, a Braco je, zaista, istinska legenda u Minhenu. Ovdje je drugačije, ovdje će ti sve oprostiti osim uspjeha. To me je godinama boljelo. I mene i Bracu. Vjerujte, ovo Hasanovo imenovanje ogromna je stvar za Jablanicu i BiH. Kad ti Nijemac ukaže ovakvo povjerenje, onda zaista vrijediš – počeo je izlaganje Salihamidžić.

Prije nekoliko dana, Hasan je pozvao oca i kazao mu da bi mogao biti imenovan za novog sportskog direktora Bajerna.

- Prije neki dan, zove me moj Braco i kaže: “Tata, idem na sastanak s Ulijem Henesom, moguće je da me imenuju za sportskog direktora, Filip Lam je otpao.” Rekao sam mu da razmisli o svemu. Eto, u ponedjeljak ponovo zove i viče: “Tata, novi sam sportski direktor Bajerna.” Potom je pozvao i majku Šefiku i pohvalio se novom pozicijom. Gledam u Šefiku, ona se snuždila, govori: “Joj, sine, hoćeš li moći ti to, prevelik je to zalogaj”, a on joj odgovara: “Mama, ja čega se uhvatim, idem do kraja, tako će biti i sa mojim novim poslom. Ne bojim se.” – kazao je Ahmed.

U Minhenu Braco ima status idola, gdje god se pojavi, izaziva ogromnu pažnju. Sam Hasan skroman je i, prema riječima njegovog oca, uvijek spreman pomoći.

- Ma, to je nevjerovatno kako ga ljudi vole. Moj Hasan je takav, njega svi vole. A, Boga mi, voli i on naš svijet. Pomaže, ali ne želi da se to priča. Šuti i daje. Sjećam se da je ovdje, u Jablanici, htio donirati 200.000 eura da napravi terene i malu zgradu pored. No, znate kako je to ovdje, administracija zakaže, hoće svi sebe da pronađu – kaže Ahmed.

Hasana je sve to pogodilo i odustao je od gradnje terena.

- Sjećam se, jednom je s reprezentacijom igrao utakmicu u Zenici. Došao mi je tužan kući. Rekao mi je da ga je zaboljela duša kada je bio u posjeti Domu za nezbrinutu djecu. Rekao je da odustaje od pravljenja terena u Jablanici te da će donirati 50.000 eura za obnovu krova Doma u Zenici, tako je i uradio – kazao je otac legendarnog Jablaničanina.

Potom se Ahmedu pojavio osmijeh na licu. Sjetio se jedne anegdote.

- Kad god odem kod Brace u Minhen, natrpa mi dresova, kopački... Sjećam se dobro, jednom mi je u auto natrpao sto pari kopački. Na granici me zamalo nisu uhapsili, mislili su da sam švercer, jedva sam im objasnio da to Hasan šalje da podijelim mladim nogometašima Turbine u Jablanici. Naravno, dao sam jedan par kopački i graničaru – kroz smijeh kaže Ahmed.

Ispričao nam je i neke pikanterije iz Hasanovog djetinjstva, ali i otkrio koliko je Hasan, zapravo, uporan.

- Ja sam mu bio prvi trener u Turbini. Da bi trenirao, morao je biti najbolji učenik. I bio je za primjer. U ono vrijeme dobio je nagradu "Mitar Trifunović Učo", išao je na republička takmičenja. Volio je sve sportove. Svakog dana je ujutro, kada se malo ko mogao sresti na ulici, išao na trčanje. Potom bi išao u školu pa na trening. Zanimali su ga samo lopta, treninzi, utakmice. U tome je uživao. Kao da je znao da će uspjeti. Također, odlično svira klavir, završio je pet razreda Muzičke škole – kazao je Ahmed.

Sve i svašta

Da bi postao ovo što je danas, Hasan je prošao sve i svašta.

- Konobarisao je dvije smjene u “Boleru”, a onda trenirao. Uvijek mi je govorio da će uspjeti i postati vrhunski nogometaš. Jedva smo ga 1992. godine izvukli iz BiH. U HSV-u ga je čekao čovjek da potpiše ugovor, a ja sam ganjao vizu četiri mjeseca. Kada sam izgubio sve nade, jedan čovjek mi je rekao da za dječaka tih godina nije potrebna viza i otisnuo se moj Hasan u bijeli svijet, sam, bez igdje ikoga. Nismo se vidjeli skoro pet godina, samo smo se preko radioamatera čuli ponekad. Ali, on je zacrtao da će uspjeti i to je tako moralo biti – kazao je Ahmed.

Ovaj kao da radi u “Granitu” 

Iako mu je sin izuzetno cijenjen i poznat, Ahmed živi skroman penzionerski život. Kroz smijeh se prisjeća anegdote s gradnjom vikendice prije nekoliko godina.

- Pravio sam na Jablaničkom jezeru vikendicu, ali ja to polako. Bili smo tek počeli graditi jedan sprat i pored vikendice nailazi čamac. U njemu sjedi društvo i fino čujem jednog kako govori: “Ono pravi Ahmed, otac nogometaša Bajerna”, a društvo, vidjevši napravljen tek jedan sprat vikendice, zajedljivo govori: “Pa, ovaj kao da radi u jablaničkom “Granitu”, a ne da mu sin igra u Bajernu” – kroz smijeh se prisjeća Ahmed.

Fenomen jablaničkog sporta

Općina Jablanica prostire se na nekoliko terasa na nadmorskoj visini od 202 metra, a ima površinu od 301 kvadratnog kilometra, što je svrstava u red najmanjih općina. Danas u Jablanici živi skoro 10.500 stanovnika. Ipak, kada je u pitanju vrhunski sport, mali hercegovački gradić, proporcionalno broju stanovnika, vjerovatno je jedan od “najsportskijih” gradova ne samo u Bosni i Hercegovini i Evropi nego i u svijetu. Osim Salihamidžića, najpoznatiji Jablaničani koji su izgradili briljantne karijere u sportu su Vahid Halilhodžić, sadašnji selektor nogometne reprezentacije Japana, Senad Lulić, nogometaš Lacija, i Mirza Teletović, NBA košarkaš.

- Jablanica je sredina u kojoj se oduvijek gajio amaterski sport. Nažalost, sada toga nema, nemamo pomoćni teren za nogomet i teško da će se u narednom periodu izroditi neki novi Hasan, Lulić, Vaha... – kaže Ahmed.

Svađa s Barbarezom

Hasan Salihamidžić i Sergej Barbarez nisu u baš najboljim odnosima. A zašto je to tako, otkrio je otac Ahmed.

- Bila je ona čuvena afera “Senator”, kada su novinari objavili da su bh. reprezentativci pili do zore. Moj Hasan se najviše našao na udaru, ali istina je drugačija. Hasan mi je rekao da je on taj lokal napustio u 12 sati i da se javio Barbarezu. Kada su ga novinari razapeli, ja sam rekao Hasanu da se brani, a on mi je samo kazao: “Barbarez je svjedok da sam otišao u 12 sati, ako me on, kao kapiten, ne zaštiti, za mene više ne postoji.” Barbarez ga nije zaštitio – kazao je Ahmed i dodao da se Hasan nikad nije htio braniti od napada medija nego je uvijek govorio: “Za dobrim konjem se prašina diže.”

Igraš dobro za Bajern, a kao p.... za reprezentaciju

Kao i svaka majka na svijetu, i Šefika je najslabija na kritike prema Hasanu. Posebno su je pogađale kritike na račun Brace na Koševu, kada je reprezentacija BiH nastupala.

- Sjedimo u loži koševskog stadiona. Pored nas neko viče: “Igraš dobro u Bajernu, a kao p.... u reprezentaciji”. Šefika skače, hoće da se obračuna, a ja je smirujem, govorim: “Ne uzimaj to srcu, takav smo mi narod, uspjeh se ne oprašta” – prisjeća se Ahmed.