Pet puta je bila klupska prvakinja Evrope, tri puta najbolja košarkašica Starog kontinenta. Među prvim Evropljankama je zakoračila u američku profesionalnu WNBA ligu...
Privrženost Bosni i Hercegovini dokazala je kad je to bilo najteže, ratne 1993., kada je ne samo predvodila na parketu našu reprezentaciju, već je i finansirala okupljanje selekcije koja je u francuskom Monpeljeu te godine senzacionalno osvojila zlatnu medalju na Mediteranskim igrama.
Deset godina
No, za Raziju Mujanović, slavnog centra, nema mjesta u bh. košarci, najmanje u njenom Savezu....
- Prošlo je skoro deset godina od mog posljednjeg reprezentativnog nastupa, a devet otkako sam završila karijeru, ali meni niko nikad iz našeg Saveza nije ponudio bilo šta da radim. A tamo gdje me ne žele, neću da se namećem, nisam takva osoba - kaže Mujanović (50) za naš list.
Jeste li se, možda, s nekim svađali, nekome zamjerili... pa Vas ne zovu?
- Nikad se nisam svađala, nikome ružnu riječ uputila. Jedino sam jednom prilikom rekla šta mislim o bivšem sekretaru Košarkaškog saveza Harunu Mahmutoviću i to je sve.
Šta je, onda, razlog da Vas nema u KSBiH, zaista nevjerovatno zvuči da za najbolju košarkašicu u historiji BiH nema mjesta u Savezu?
- Mislim da je odgovor jednostavan, a to je moj uspjeh. Tamo uglavnom sjede ljudi koji nikad nisu bili vrhunski sportisti i njih više boli moj uspjeh nego njihov neuspjeh.
Vrhunski rezultat
Ponekad se, istina više u kuloarima, može čuti kako to što je "neko bio vrhunski sportista ne znači da, automatski, može voditi reprezentaciju ili savez"...
- Da bi došlo do toga da vidite da li neko nešto zna ili ne, morate mu pružiti priliku. A to što bih ja mogla raditi, pa vjerovatno jedino ne bih mogla igrati zbog godina...
Što se ostalog tiče, od posla nikad nisam bježala, pogotovo od posla koji je direktno vezan za košarku. Uostalom, da bi napravio vrhunski rezultat, moraš biti vrijedan i uporan.
Pratite li danas bh. košarku, šta mislite o brojnim otkazima u reprezentaciji?
- Djelimično pratim, znam da je veliki broj igrača otkazao, ali zašto je to tako, nemam odgovor, nisam u Savezu. Ljudi iz Saveza trebali bi privoliti igrače da se odazovu, osim ako je igrač povrijeđen.
Bilo bi dobro da su oni usko povezani s igračima, da ih povremeno u toku godine kontaktiraju, da im čestitaju ako dobro igraju, da se interesiraju za njih ako postoji problem....
Iz vlastitog iskustva mogu reći da je svakome drago kad ga nazove neko iz saveza kad je, recimo, povrijeđen. Ne moraju oni konkretno pomoći, ali nekad i lijepa riječ mnogo znači.
Ne bih mogla biti trener
Više puta ste ponovili da nikad ne biste mogli biti trener. Zašto?
- Kod nas su ljudi prilično nerealni, svi sebi daju za pravo da komentiraju rad trenera, on je uvijek kriv. Rijetko ko se usudi reći da je, možda, zakazala cijela organizacija, već udaraju po onome ko je najslabija karika, a to je trener. Rezultat je ono što javnost vidi, a malo ko se upita šta se krije iza toga.
Žalim za Igrama u Barceloni
Kad pogledate igračku karijeru, postoji li nešto za čim žalite?
- Rat i raspad Jugoslavije spriječili su nas da nastupimo na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni. Mislim da je moja generacija bila zrela da osvoji zlatnu medalju. Četiri godine ranije u Seulu bile smo premlade, ali smo i tada osvojile srebro. Barcelona je trebala biti vrhunac tog tima.
Lični interesi
Košarkaški savez BiH danas je na ivici sloma, najviše zbog finansijskih problema, istraga, najavljenih tužbi i slično. Vaše mišljenje o tome?
- Najveći je problem to što, čini mi se, malo ko gleda rezultat kao prioritet, već je bitno da se zadovolje lični interesi. Jednog dana, kad se ti interesi izbiju, možda će biti bolje i po Savez i po reprezentacije.
