Ovo je bilo najljepše Svjetsko prvenstvo do sada. Rusi su dobili veliki plus zbog odlične organizacije u ovim turbulentnim vremenima, kada u svakom dijelu svijeta vreba opasnost od terorizma.

Što se tiče sportskog aspekta, mnogo reprezentacija igralo je u gotovo istim sistemima, defanzivno su stajale na terenu. Ekipe koje su igrale napadački, za gol više, našle su se na kraju među četiri najbolje. Nismo vidjeli neke nove sisteme, igralo se provjereno. Većina ekipa igrala je 4-3-3 ili 4-2-3-1, malo je njih igralo s trojicom pozadi.

Pokazalo se da su i male zemlje koje nemaju neku fudbalsku historiju puno napredovale. Ovo prvenstvo nije izbacilo neku južnoameričku ili afričku zemlju, kao što je to bio slučaj ranije, Evropljani su dominirali.

Favoriti su svi nekako došli s dozom samopouzdanja da će lako, ali brzo su se kući vratili, poput Njemačke ili Argentine. Sve je to bilo s puno sile, bez lakoće.

Hrvatskoj čestitam na svemu što je prikazala u Rusiji, iako nije slavila u finalu. Napravili su veliki uspjeh za svoju zemlju, ali i za nas i za region. Ako smo bar malo pametni, moramo učiti od njih.

Mora se ulagati, s ovakvim razmišljanjem mi teško možemo ikad išta. Ne govorim da smo u finalu, barem da smo prisutni na svakom ili svakom drugom velikom takmičenju. Kod nas sve ide sporo, samo pametujemo, a ništa ne radimo. Nije pogrešno otići kod onog ko zna i implementirati ovdje. Bio sam na seminaru u Belgiji prije nekoliko godina i u razgovoru s ljudima iz njihovog saveza saznao sam da su ovu generaciju koja je osvojila bronzu oni stvarali i ulagali u njih 12 godina. A kod nas je to jedan-dva treninga u Zenici i onda se pitamo što nemamo rezultate...