Poslije tri decenije rada u najboljim evropskim košarkaškim klubovima Evrope, devetostruki šampion Starog kontinenta i najbolji evropski trener svih vremena Željko Obradović vratio se u beogradski Partizan. Zatekli smo ga na planini Zlatibor, gdje „Crno- bijeli“ obavljaju bazični dio priprema.
Nošeni utiskom da će nas na Zlatiboru dočekati zaštitari, da ćemo se morati posebno najavljivati, stigli smo pred hotel „Olimp“, na kojem je izvješena Partizanova zastava, a na terasi je sjedio Željko Obradović.
- Dobro jutro - uljudno smo se pozdravili i upitali legendarnog Žoca možemo li s njim uraditi intervju.
Uslijedilo je kontrapitanje: „Koliko vam treba minuta“, a potom je izgovorio:
- Samo da doručkujem s igračima i eto me.
Nigdje tjelohranitelja, povišenih tonova, stričeva, strina... Igrači Partizana, kao vojnici, silazili su na doručak, a s njima za stolom bio je i Žoc.
- Odakle dolazite - upitao je.
Odgovorismo mu: „Iz Tuzle!“
- Uh, koliko se putuje od Tuzle do Zlatibora - bijaše radoznao.
Objasnili smo da nam je preko planine Tare trebalo oko četiri sata, ali bez zastoja na granicama...
Potom se prisjetio utakmice između Jugoslavije i Španije 1990. godine, koja je igrana u tuzlanskom Mejdanu, pitao je za Slobodu i evocirao uspomene na Mirzu Delibašića Kinđeta.
- Kinđe je možda najbolji čovjek koji je ikada obukao dres Real Madrida - kazao je Željko Obradović, koji je Kraljevski klub predvodio tri sezone.
Obradović je iz patika ušao u odijelo. Bio je reprezentativac SFRJ, svjetski prvak 1990. godine, ali Partizan 1991. godine nije mogao odbiti.
- Govorio sam im da ekipu preuzmem poslije Evropskog prvenstva 1991. godine u Rimu, ali je Kićanović insistirao da to bude odmah. I tako je počelo. Ostalo je poznato - naglasio je.
Na početku karijere mnogo mu je značila podrška profesora Aleksandra Nikolića. Svojevremeno je išao na njegova predavanja i bilježio svaku njegovu riječ. Kada je s Partizanom 1992. godine postao prvak Evrope, dobio je unosne ponude iz inozemstva, ali on je ostao, kako kaže, još da uči od profesora Nikolića.
- Moja prednost je bila ta što sam poznavao te ljude i oni mene. Shvatio sam da je jedini autoritet koji trener može imati znanje. Pripremao sam da na svako njihovo pitanje imam odgovor. Nisam se ponašao kao šef, već kao trener. Postigli smo sjajan rezultat - prisjetio se svog prvog mandata u Partizanu.
Ostalo je, kao što je rekao, poznato. Vratio se u Partizan, kako kaže, iz ljubavi, ali s velikom motivacijom da sa sadašnjom generacijom napravi što bolji rezultat. Njegov nekadašnji trener Duško Vujošević rekao je kako je Obradović napravio rizičan potez.
- Dule mnogo voli Partizan. Bio mi je i trener, a postali smo kasnije i kolege. Kada se vidimo, uvijek pričamo o Partizanu. Ne vidim rizik kada radite iz ljubavi i s čvrstom željom. Rizik je kada neko pomisli da ekipa i ja nismo u stanju da damo maksimum. Na tome ću uvijek insistirati. Ne vidim ništa riskantno u tom potezu. Ne gledam u prošlost i ovo je neki novi početak za mene - istakao je on.
Nekadašnji cimer iz reprezentacije Jugoslavije, Zeničanin Zoran Savić je sportski direktor Partizana.
- Imam sreću da radim sa Zoranom. Na istoj smo liniji, isto razmišljamo, imamo iste ideje. U pravljenju tima i sve u okviru nekih mogućnosti koje imaš - kazao je Obradović.
ABA liga je za njega izazov. Smatra kako Partizan i Crvena zvezda zaslužuju Euroligu te da Beograd ima taj potencijal. U budućnosti ne planira ponovo biti selektor, a iz NBA nikada nije dobio zvaničnu ponudu. Razne košarkaške teme bile su na stolu, ali je dolazilo vrijeme za trening.
Žoc nas je ispratio, baš kako nas je i dočekao. S osmijehom i ljubaznošću, što je odlika samo velikana, a prvi put se vidimo u životu.
Legendarni Zoran Savić imenovan je za sportskog direktora Partizana. No, bez Zenice i Čelika - ne može.
- Čuo sam da je Čelik (NK Čelik, op. a.) izgubio u Drugoj ligi. Za koliko godina se mogu vratiti u Premijer ligu BiH - pitao nas je, a potom rekao:
- Meni Zenica nikada nije bila ljepša.
