Josip Pejaković (72) zvuči mnogo bolje nego što je bio slučaj prilikom kontakata s ovim glumačkim bardom u posljednje skoro dvije godine. Iza njega je popriličan broj operativnih zahvata - operacija slijepog cijeva, dva stenta, bajpasa... Kad je trebao da izađe iz bolnice, zaražen je s više bolničkih bakerija... Liječenja u Sarajevu i inozemstvu su potrajala.

Životna bitka

Iz najteže, životne bitke Pejaković je, čini se, izašao kao pobjednik, ali sudeći prema onome što je rekao u ekskluzivnoj i veoma otvorenoj ispovijesti za “Dnevni avaz”, duboko ogorčen i razočaran.

Glumac koji je monodramom “On meni nema Bosne” ispričao jednu od najljepših posveta našoj zemlji, nije više siguran da li ostaje u njoj.

Krenuli smo od Nove godine. 

Kako ste ušli u 2020? Kakvi su Vam planovi?

- Prespavao sam Novu godinu, ne znam ni da je bila. Planovi su nikakvi. Da je preživjeti i to je sve. Nemam potrebe da objašnjavam zašto.

Kad smo se čuli sredinom prošle godine, rekli ste da nemate nikakvih planova za povratak na glumačku scenu. Jeste li promijenili mišljenje? 

- Ja nastupam, ali za veoma velike pare. Hoću da naplatim sve ono što mi nisu platili za ovo moje liječenje. Tako će, recimo, moj nastup za N. N. osobu koja me je odbila za pomoć, ubuduće koštati 10.000 eura. Naravno, neće me angažirati. Ali, u takvoj situaciji nemam nikakvih planova osim da, jednostavno, apstiniram sve i radim ono što samo ja hoću. Bilo je nekoliko nastupa u povodu 25. novembra i ništa više.

Sve ste zdravstvene nedaće prevladali? 

- To još nije sve sigurno, ali pretpostavljam da je tim nevoljama kraj.

Čime se, inače, bavite?

Imam snage

Ostajete li u Bosni? 

- Pa, ne znam. To ne zavisi od mene, to zavisi od okolnosti koje će me tjerati dalje. Politika je takva da odavde ljude tjeraju. Ja još imam dovoljno snage da se oduprem tome i da ne ukazujem više da sam ja neko i nešto ovdje. Jer, sve su učinili i svojim djelima i svojim činovima da sam niko i ništa. Ja se nikad nisam takvim smatrao. 

Kad kažete „sve su učinili“, na koga mislite?

- Ja nemam potrebe da prozivam. Oni na koje se to odnosi, vrlo dobro znaju, koji su mi uskratili razna prava koja sam ja kao čovjek, misleći da sam zaslužan, zaslužio. A pošto su oni to uskratili, neka im je na čast.

Vjerovatno sam bio i previše razmažen

Šta biste sami sebi zaželjeli u 2020. godini?

- Ja sam u takvom dobu da mene želje više... Niti sam imao nekad nekih želja. Život moj odvijao se spontano, onako kako je to život želio, a ne kako sam ja to želio i šta sam priželjkivao...Uspjesi su bili brži od mojih želja. Vjerovatno sam time i previše razmažen bio. Ne mogu da lažem, možda i ovaj prostor etiketiram kao nešto što više