Na 47. filmskom festivalu u Sopotu (SOFEST), u takmičarskoj konkurenciji, naći će se 15 ostvarenja, a svečana ceremonija zatvaranja bit će održana u subotu.
SOFEST nastavlja praksu prikazivanja filmova s ovih prostora, a na kraju ovog kulturnog događaja, u čast nagrađenih, 7. jula bit će prikazan kultni film „Varljivo leto '68“ Gorana Paskaljevića (71).
Uz „Varljivo leto ’68”, autor ostvarenja „Bure baruta”, „Vreme čuda”, „Tuđa Amerika”... ne samo da je ostavio trag u jugoslovenskoj nego i u inozemnoj kinematografiji.
Odlično raspoloženje
S obzirom na to da se veoma rijetko oglašava u medijima, iskoristili smo SOFEST i, u nadi da ćemo ga zateći u Beogradu, pozvali ovog sjajnog umjetnika. Odmah na početku razgovora kazao nam je da ga puno „ne peglamo“, jer trenutno boravi kod sina Vladimira u Torontu.
Ali, pošto smo, kako je istakao, „potrefili“ dobar trenutak i zatekli ga u odličnom raspoloženju, za „Dnevni avaz“ govorio je o svojim kultnim ostvarenjima, kolegama, ulozi filma danas, društvenoj situaciji...
- Upoznat sam s tom informacijom, ali, nažalost, neću prisustvovati prikazivanju filma. Lijepo je to što se „Varljivo leto '68“ ne zaboravlja. Inače, to je ostvarenje koje je imalo vrlo čudan put, desilo se da ga onda nisu htjeli uvrstiti u program u Puli i odbili su ga kao moj film, a izgovor je bio da nije komunikativan. Ne vjerujem da je to bilo tada iz političkih razloga. Možda, malo. Ali, eto, opet je preživio i na kraju postao kultni, nisu nam mogli ništa - govori Paskaljević za „Avaz“.
Čega se posebno sjećate kada je u pitanju snimanje ovog ostvarenja?
- Kad se sjetim snimanja, jave mi se nevjerovatne emocije i osjećaji na taj period. Slavko Štimac je bio odličan, kao i ostali glumci koji su se našli na setu „Varljivog leta“. Jednostavno, to je bila jedna epoha koja kao da ne prolazi.
„Bure baruta“
Kakva je uloga filma danas?
- Kao što je bila i ranije, samo što se danas sve više snimaju TV serije, i čini se da film polako umire. Opet, ja mislim da nije tako i, prema mom mišljenju, film će uvijek trajati i imati jaku funkciju. Ne mislim da može mijenjati svijet, ali može izazvati emocije kod ljudi, napuniti sale u kojima se prikazuje, i opet je uradio nešto. Teško da TV projekt može biti jači i bolji od dobrog filma i priče koju ponudi.
Kada Vam neko spomene Sarajevo, čega se prvo sjetite?
- Sjetim se uvijek lijepih, ma fenomenalnih uspomena. Uvijek sam tamo rado dolazio, prelijepo se osjećao, imao dobre prijatelje koje nikada neću zaboraviti. Najljepše od svega je to da je Sarajevo uvijek, zaista i istinski bilo multikulturalna sredina. Je li to i danas, ne znam. Možda biste mi vi mogli reći, s obzirom na to da dugo nisam boravio u bh. prijestonici. Posljednji put sam bio kada je bilo prikazivanje filma „Bure baruta“, i to je bilo veoma davno.
Iako ste trenutno u Torontu, kako gledate na dešavanja na Balkanu?
- Pratim dešavanja, ali u smislu da pogledam vijesti. Inače, time se ne bavim, jer nam je politika grozna. Iskreno, ovaj postojeći eskapizam sve me više nervira. Zato se u mojim godinama pojave sasvim druge potrebe i želje. Mislim da je nastupilo vrijeme kada se mladi trebaju boriti za svoj prostor i bolju državu za život. Ali, eto, nažalost, došao je period kada oni bježe i masovno napuštaju zemlje u našem regionu, a to nam je najveći problem. Onda nam se nameće pitanje: „Kojim to načinom, deklaracijama i politikama da spriječimo njihov odlazak, zašto nam ljudi odlaze i bježe?“ Eh, kada nađemo pravi odgovor, onaj publicistički, možda nam se situacija promijeni. Zato, hajmo očekivati i željeti da nam bude bolje, jer ako se prepustimo vođama, nema ništa od toga, idemo u propast.
Gdje su danas Vaši prijatelji, jesu li se promijenili?
- Uvijek su postojali oni koji su željeli jedinstvo i slogu, ali i oni drugi koji su nas dijelili, pa eto i danas nam to rade. Valjda se zbog toga ljudi mijenjaju, pa i nema više onih s kojima se mogu čuti i naći zajedničko mišljenje. Valjda sam zbog toga pogubio veze s ljudima i ne samo s onima u Sarajevu nego skoro u cijeloj regiji.
Djed prvi put
Koji je razlog Vašeg boravka u Torontu?
- Desilo se nešto ljepše od prikazivanja „Varljivog leta '68“ pa trenutno boravim u Torontu. Dobio sam unuku pa sam došao kod sina Vladimira. Prvi put sam postao djed, i to je neizmjerna sreća. Neopisiva. Došao sam je vidjeti, a najvažnije od svega mi je da je ona zdrava i živa.
Za moju dušu
- Radio sam i snimao, kako za svoju dušu tako za dušu publike. Kada bi mi neko rekao da ovog trenutka sumiram šta je bilo i kako je bilo u godinama iza mene, ne znam bih li mogao, jer sam trenutno u nekoj drugoj priči – govori Paskaljević.