Najbolji srbijanski teniser Novak Đoković gradi kuću nadomak Beograda, a to je otkrio njegov otac Srđan Đoković.
U opširnom intervjuu, otac najboljeg srpskog tenisera otkrio je da porodica gradi vilu u Srbiji u kojoj bi trebao živjeti Novak s porodicom.
- Imat ćemo naše gnijezdo. Nismo ga pravili na jezeru Komo, nego u svojoj zemlji. Djeca imaju sve više obaveza, ali ih molimo barem unuke da nam ostave. Jurimo ih po svijetu da ugrabimo nekoliko dana s klincima. To je cijena teniskog života. Kad Novak dođe kući, ne pričamo o tenisu uopće. Dosta nam je tog sporta za šest života. Bitno je da smo ostali jedinstveni i složni - rekao je Srđan za Novosti.
Kako je Kurir pisao u junu prošle godine, Đokovići su obišli imanje na Pavlovačkom jezeru, gdje grade vilu.
- Kod nas su djeca stalno živjela van. Mi smo sedam-osam godina živjeli s kučetom, pored trojice sinova. Marko i Đorđe su bili veoma talentirani, ali nisu mogli da idu u korak sa najboljim teniserom svijeta, i to je veoma utjecalo na njih. Naročito na Marka, koji se sada lijepo snašao. Radi u teniskom klubu u Španiji, ima super društvo, djevojku. Đole se vratio prije dvije godine, jer nije više mogao da nas gleda same. Molio sam ga da upiše fakultet u SAD, ali se odlučio za studije kod nas. Odlično mu ide u bankarstvu i finansijama. Svako je imao svoj put, na nama je uvijek bilo samo da ih podržimo - zaključuje Srđan.
Na pitanje da li i roditelji mladih tenisera dolaze kod njega po savjet, on je priznao:
- Šokiran sam što su za sve ove godine samo Predrag Danilović i njegova supruga Ceca došli kod mene na razgovor oko Olge. I to on, koji je bio vrhunski sportista i zna sve kako ide. A najveća opasnost je nerealnost roditelja, to je ključ za neuspjeh. Potrebni su kvalitetni ljudi u okruženju, ja sam ih mijenjao bez sentimentalnosti. Kao što Novak sad radi kad vidi da nema napretka. Samo on je važan, svi mi ostali smo tehničko osoblje. Nisam imao nikog da me usmjeri i to je bila ogromna lutrija. Pitali smo Jelenu Genčić i Nikolu Pilića, pa mnogobrojne stručnjake gdje god smo putovali. Nijedno mišljenje se nije razlikovalo oko njegovog talenta. Kad je tako – uvaži ga. Kad nije – bježi kao đavo od krsta. Dolazi do loma u porodici, finansijama. Nema rezultata i dijete gubi snagu i volju. U tu zamku mi nismo upali, ali bilo je toliko slučajeva - govori Srđan.
