Slava, veliki hitovi, turneje, pohvale i horde obožavalaca, nisu uspjeli da Josipu Lisac promijene. Višedecenijsku karijeru gradila je pažljivo i predano, vjerujući u svoj muzički izraz, srećna što ima ljude koji će ga slijediti. Iako je svjesna uspjeha, hrvatska umjetnica ističe da nije sebi dozvolila da je ponese. Čak ga se i plašila.
- Nisam slavila ni 30, ni 40 godina karijere. Trebalo bi da budem srećna i zahvalna što sam uspjela i nisam padala. Uvijek sam se bojala euforija, prevelikih komplimenata i čestitki. S druge strane, nisu mi se svidjele kritike jer nisu bile mjerodavne. Shvatila sam da bih najbolje trebalo da znam da li je nešto bilo odlično, za čestitke i komplimente, ili nije bilo dobro i zaslužuje kritiku. Morate imati odnos prema sebi, toga se držim i danas. Stalno imam nešto sebi da prigovorim i u pravu sam! To što sam imala stav o sebi mi je pomoglo svih ovih 50 godina. Samo ja znam šta bi trebalo da uradim, ko sam, šta sam i šta mogu. Ne priznajem nikave zvijezde, glamure i dive, ja sam osoba koja radi i ima odgovornost. Izađem na scenu, tu su ljudi, aplauzi, iza toga je potrebno mnogo raditi, razmišljati i tresti se, ne od treme, već od odgovornosti da pružiš najbolje - priča Josipa.
Iza nje je pet decenija uspješne karijere. Prepoznatljiva je kako po muzičkom, tako i po modnom stilu. Sve to, Josipa je smišljeno radila. Kaže da je uvijek imala potrebu da se razlikuje, a u tome je uspijevala.
- Ništa nije lako, nije lako uspjeti i sebe nametnuti. Jesam bila posebna i drugačija, htjela sam da nađem svoj put i izraz, i on bio je drugačiji, van uhodanog smjera. To je automatski teže, jer postoje ljudi koji su protiv onog što radite i oni koji su za to. Shvatila sam da mnogi to razumiju i žele, kako je vrijeme prolazilo, čini mi se da je više bilo onih koji su bili za ono što sam radila. Važno je da sve u životu ima smisao i razlog. Razmišljam o tome šta bih dalje radila, onako po svome, sanjarim. U Beogradu ću proslaviti 68. rođendan, u duhovnom smislu sam ostala ista, sve je super, lagano ide. Ne mijenjam se, mada se mnogo toga promijenilo, suština je da budeš to što jesi, da radiš to u šta vjeruješ, temeljno, nikom da ne podilaziš i neko će to shvatiti. Mogla sam da budem talentovana i darovita, ali da to ljudi nisu prepoznali i zavoljeli, ne bi bilo ničega - objašnjava Josipa.
