Digitalna verzija kultnog filma "Ko to tamo pjeva" prikazana je u četvrtak navečer pred glumačkom ekipom, ali i redateljem Slobodanom Šijanom i publikom.

Svečanost prije same projekcije otvorio je legendarni Lijepi Mića, naravno izvođenjem legendarne numere "Za Beograd" na harmonici.

- Kada smo snimali film, imao sam 25 godina. Ali, izgledao sam mnogo mlađe. Mogu slobodno reći da je to bio moj prvi nastup, kao i mog sinovca, koji je bio pored mene. Tada smo napravili veliki korak. Svi me na neki način gledaju kroz film i pjesmu, a privatno radim svoj posao - bavim se muzikom već 48 godina - kaže Lijepi Mića, koji priznaje da mu nedostaje ostatak ekipe. 

Sa njim se slaže i legendarni glumac Boro Stjepanović.

- Moram da priznam da ja ne volim pretjerano okupljanja ove vrste jer mi to danas predstavlja stres. To možda jeste slavlje, ali profesionalnih glumaca iz filma nas je ostalo četvero živih, od 10 ili 12. Ja sam najstariji među tim živim, tako da nije nimalo prijatno. Ovo mi je neka vrsta sujete, šta sam ja doprinio svemu tome?! Da nije bilo režije, da nije bilo kolega, tako snimljeno... Šta sad treba, onaj ko posljednji ostane živ da pokupi slavu - kaže sjetno Bora.

Ipak, Neda Arnerić je otkrila i neke detalje sa snimanja, ali i tajnu da ekipa zapravo i nije vjerovala u ovo ostvarenje.

- Stvarno nismo vjerovali u ovaj film, mislili smo da je ovo samo još jedna od priča. Nismo imali para za dnevnice, bilo je jako zabavno, bilo je suza od dima i smoga, cimali smo autobus od Beograda do Deliblatske pješčare, pravi autobus, ne onaj iz filma. Mjesec dana smo snimali, svega je tu bilo. Dugo nisam odgledala ovaj film, jer ne volim da gledam dobre filmove koje sam radila. Ražalostim se jer sam mogla tako cijeli život proživjeti, a nisam - priznaje Neda.