Prije 41 godinu, čovjek iz Arizone rekao je da ga je oteo NLO dok se vraćao kućis posla, piše CNN. Njegovo je ime Travis Walton, a ponovo se pojavio pet dana nakon navodne otmice, 5. novembra 1975. godine.

On je samo jedan od brojnih ljudi koji se pojavljuju u novoj knjizi fotografija ‘Phenomena‘, a radi se o pogledu u američka vjerovanja o NLO-ima i vanzemaljcima. Knjiga je projekt danskih fotografa Petera Hellesa Eriksena, Sare Galbiati i Tobiasa Selnaesa Markussena.

“Jednostavno smo imali zajednički interes u vezi toga”, kaže Galbiati. “Ne u smislu da vjerujemo i pričamo kako vjerujemo u leteće tanjure, već više u tome da mislimo kako je zanimljivo kako postoji grupa osoba koje toliko vjeruju u to da vide svijet potpuno drugačije od većine ljudi.”

Sve su fotografije snimljene prošle godine u Arizoni, novom Meksiku i Nevadi, uključujući i Area 51, udaljeno postrojenje Zračnih snaga Sjedinjenih Država u blizini gradića Rachel.

Peter Helles Eriksen, Sara Galbiati i Tobias Selnaes Markussen, danski fotografi koji su istraživali ljude koji vjeruju u vanzemaljce

Galbiati kaže kako svako područje koje su posjetili posjeduje neku važnost ili znakovitost. Tako je Phoenix, na primjer, mjesto gdje se dogodilo navodno pojavljivanje NLO-a pod imenom Phoenix Lights dana 13. marta  1997.

“U Danskoj ili u cijeloj Evropi, to je neka vrsta tabua; ako vjeruješ u NLO-e, držiš to za sebe. Ne radi se o nečemu zbog čega ideš okolo i pričaš drugima, zato što će većina misliti da si lud”, objašnjava Galbiati.

“Ali u Americi, posebno na mjestima koja smo posjetili, postoji nekakvo razumijevanje – ‘Ako vjeruješ u to, neću sumnjati u tebe’. Gotovo je poput religije – ‘Neću suditi o tebi, svatko ima pravo vjerovati u ono što hoće’.”

Galbiati, Eriksen i Markussen bili su iskreno iznenađeni koliko ih je ljudi pustilo u svojedomove i koliko su bili su otvoreni u dijeljenju svojih priča. Galbiati je rekla kako su ovome projektu pristupili otvoreno. Nisu išli ismijavati te ljude i njihova vjerovanja. Jednostavno su išli istraživati subjekt oko kojeg su bili ‘iskreno znatiželjni’.

“Ne mogu reći nekome tko mi govori svoju osobnu priču o tome kako je bio otet da je to laž, jer ja nisam bila tamo”, kaže Galbiati. “A ako je to ono u što oni vjeruju, i to je ono što kažu da vjeruju, neću im reći da su u krivu.”

Tokom ovog projekta fotografi su tek shvatili koliko puno zavjera i teorija postoji u toj zajednici.

Tako neki ljudi koje su sreli vjeruju kako postoji 35 različitih rasa vanzemaljaca. Neki su rekli kako misle da su vanzemaljci ovdje na Zemlji, te da surađuju s vladama. A da li su vanzemaljci prijateljski nastrojeni ili ne, moglo bi se raspravljati.

“Neki misle kako njihove namjere nisu prijateljske, a neki misle kako su ovdje samo da bi nas zaštitili od nas samih jer smo destruktivna rasa – napravili smo atomsku bombu, napravili smo stvari koje ne možemo kontrolirati. Zbog toga se boje što bi mogli napraviti sa Zemljom i svemirom.”

Ime knjige fotografija došlo je od ideje kako stvarno postoji neka vrsta fenomena. Možda se ne radi o fizičkom, ali je definitivno društveni i komercijalni, kaže Galbiati, navodeći kako turizam, zavjere i brojne grupe sačinjavaju ovu posebnu zajednicu.

“Kada radite kao fotograf, kada radite svoje vlastite projekte, nakon nekog vremena vam dosadi gledati u svoj vlastiti materijal pa krenete na drugi projekt”, kaže Galbiati. “Ovaj projekt me još uvijek fascinira, i kada pogledam na slike, mogu osjetiti znatiželju. Još uvijek osjetim intenzitet u sebi.”