Najjača do sada zabilježena solarna oluja koja je pogodila Zemlju dogodila se 1859. godine. Poznata kao Karingtonov događaj, rezultirala je polarnom svjetlosti koja se vidjela čak i na Kubi, i haosom u primitivnom električnom sistemu onoga vremena, zbog čega je dolazilo i do požara u telegrafskim stanicama.
Katastrofalne posljedice
Kada bi oluja slične magnitude pogodila Zemlju sada, kada društvo daleko više zavisi od elektronike i tehnologije, bez sumnje bi to imalo katastrofalne posljedice.
Kao pokušaj odgovora na tu opasnu prijetnju, Nacionalni savjet za nauku i tehnologiju američke Bijele kuće objavilo je Nacionalni akcioni plan za svemirske vremenske prilike, u kom je detaljno opisan strateški plan pripreme za slučaj velike solarne oluje.
Dokument upozorava kako su elektronski sistemi postali međusobno gotovo potpuno isprepleteni pa ako jedan bude izbačen elektromagnetnim pulsom, iako bi se mogla dogoditi lančana reakcija pada sistema.
Dokument preporučuje pristup koordiniran na saveznom nivou u slučaju brojnih procedura, od onih koje smanjuju ranjivost najrizičnijih infrastruktura, do onih koje povećavaju našu sposobnost predviđanja i komunikacije.
Sunce konstantno izbacuje subatomske čestice u obliku solarnih vjetrova, od kojih neki dosegnu i našu atmosferu. To izaziva polarnu svjetlost ili Auroru Borealis, iako većinu čestica koje dođu odbije zemljino magnetno polje. S vremena na vrijeme, posebno velike solarne baklje izbiju sa površine Sunca i njihove se čestice uspiju probiti kroz naše magnetno polje.
Nedavno proučavanje procijenilo je kako postoje šanse od 12 posto da jedna od takvih "megabaklji" eruptira ove decenije i pošalje nam ogromnu solarnu oluju.
Već smo imali prilike da vidimo što bi nam se moglo dogoditi ako nas udari takva oluja, ali u znatno blažem obliku.
Kanada je 1989. pogođena solarnom olujom koja je stvorila kratki spoj na električnoj mreži. U roku od 90 sekundi to je stvorilo zatvaranje električnog sistema Hidro-Kvebek, ostavivši milione bez struje punih devet sati. Kada bi se to dogodilo na puno većoj skali, štete bi bile ogromne.
Jedna procjena tvrdi da, ako bi oluja veličine karingtonovog događaja udarila Zemlju danas, cijena oporavka samo u SAD bi bila između jedan i dva triliona dolara tokom samo prve godine, dok bi oporavak trajao cijelu deceniju. Takav bi događaj uticao na svaki segment naših života, od prevoza, komunikacije, bankarskih usluga i vlasti, s obzirom da živimo u elektronskom svijetu.
U stvari opasnost je toliko velika da i Evropska svemirska agencija radi na sopstvenom sistemu za upozoravanje, uz pomoć naučnika iz 14 evropskih zemalja. Trenutno baš i ne možemo učiniti puno toga u slučaju da oluja udari, osim upozoravanja nadležnih na nadolazeću prijetnju, koji bi onda zatvorili relevantne sisteme kako bi ograničili potencijalnu štetu.
Slabi magnetno polje Zemlje
Magnetno polje Zemlje koje štiti našu planetu od kosmičke radijacije i Sunčevih oluja počinje da slabi. Naime, najnoviji naučni pokazatelji govore da magnetno polje slabi, posebno na sjevernoj hemisferi.
Zašto se ovo dešava nije poznato. Jedan od mogućih razloga bi bila promjena magnetnih polova Zemlje. Posljednja takva promjena desila se prije više od 700.000 godina.
Slabljenje magnetnog polja Zemlje najvjerovatnije je počeo još prije oko 150 godina. Jačina polja već je dosta oslabila, a njegovo slabljenje se u posljednje vrijeme ubrzalo. Tokom procesa obrtanja polova osnovno magnetno polje slabi, skoro do nestajanja, a potom se ponovo pojavljuje, ali sa obrnutim polaritetom.
U slučaju obrtanja polova, može da dođe do havarija na dalekovodima, kvarova na satelitima, širenja ozonskih rupa, pojave polarnih svjetlosti na ekvatoru, dezorijentacije ptica selica, riba i svih drugih životinja koje se za svoju navigaciju oslanjaju na magnetno polje.
Ako se to dogodi to će uticati na sva živa bića na Zemlji, a sa time i na ljude. Kada, i ako se to dogodi, igla kompasa će pokazivati na jug, a ne na sjever.
